„Kako shvatiti što želimo raditi u životu?“ – pita me neki dan moja najbolja prijateljica i nastavlja komentirati: „radit ću ovo – ili neću“, „ovo je za mene – ili ipak nije“, trebam ovo – ali kako“ – „ma posao je moja životna dilema“!
Hm, ovo je dilema i većini mojih klijenata sa coachinga – a ako bi usvojili paušalni, ne-znanstveni i subjektivni zaključak moje prijateljice – riječ je o kolektivnom fenomenu jer ovo drago biće kaže: „s kim god da pričam nitko ne zna što bi radio“ i „gdje se vidi za 5-10 godina“.
Isto me uvjerava i kolega koji je dao otkaz na visokoj funkciji želeći promjenu na bolje i nakon više od godine dana i dalje „ne zna što bi radio“ i smatra da je „donio niz loših odluka“.
Tu je i meni vrlo bliska osoba koja već godinama ponavlja isto – „ali ja nemam cilj, ja nemam viziju, je ne znam što bi trebao radit i ono što radim, radim tek-tako“.
15% ljudi pokazuje entuzijazam u poslu
Hm, prva pomisao koja mi se javila je famozna Gallupova brojka 15% – koja ukazuje da je u 45 država, od 1.2 milijuna zaposlenih u 7 industrija – baš to (poražavajući) udio djelatnika koji su angažirani na poslu.
Ponovimo, samo 15% ovog uzorka je psihološki uključeno, zalažu se za svoj posao, pokazuju entuzijazam prema svom radnom mjestu i motivirani su da bi bili visoko produktivni.
Ovome je zanimljivo dodati i Harvard Business Review (2018) studiju koja ukazuje da bi 9 od 10 djelatnika (N=2.285) mijenjalo svoju životnu zaradu za veći smisao posla kojeg radite da tek jednom od njih 20 trenutačni posao pruža najveći mogući smisao.
Naravno da nam dvije studije nisu dovoljne za generalizirane zaključke, ali uzimam si za pravo subjektivno procijeniti da su zadovoljstvo poslom i njegova svrhovitost važan element naše životne dinamike i zadovoljstva.
Dok je našem didi/nonu/dedi smisao posla bio u prehranjivanju obitelji i doslovnom donošenju hrane na stol, mlađe generacije su „opsjednute“ samoaktualizacijom i „dubljim“ doprinosom.
Jedna od brojnih studija ukazuje da je gotovo polovina mladih u istočnoj Europi (46%) posao vidi kao najvažniji faktor u njihovim životima, a 85% kao važan element u ljudskom razvoju (N=5711).
Zašto teško pronalazimo smisao i zadovoljstvo u poslu
Uzroka može biti više. Jedan od važnijih je – zato što smo uvijek „u istom filmu“. Namjera ovog članka nije u selfhelp-ovskoj formi već iznalaženju strukture koja će nas potaknuti na promjenu filma što je zapravo metafora za promjenu načina razmišljanja. Hm, a zašto nakon 8.000.000 odluka da „ću sad više, bolje, jače i drukčije“, vrlo brzo odmahnemo rukom i zaključimo „ne ide to samo tako“?
Zato jer nas naš dragi mozak stalno vraća na autopilot stanje i kad se promjena dogodi, automatski je percipira kao poteškoću i traži način da se vratimo poznatom obrascu funkcioniranja. Jer koliko god „nismo zadovoljni na poslu“, poznato, pa makar to bilo i nezadovoljstvo ipak nam je ugodnije od nepoznatog. I brže je. I lakše. Promjena zahtijeva proces. Vrijeme. I energiju. I tek onda kad budemo spremni okušati se u novom filmu (čitaj: načinu razmišljanja) – proširujemo svoj potencijal. I preuzimamo kontrolu.
Disciplina je ključ svega
Kako do toga doći? Disciplinom, kojeg god načina odabrali. „Prošetajmo“ po nekim ključnim pitanjima.
PRVO, zapitaj se gdje si to točno? Kakva je trenutačna situacija – ali bez drame, objektivno sagledaj gdje se nalaziš? Kakav je zaista posao koji radiš (ako radiš)? Kako se osjećaš? Koliko zarađuješ? Što ti smeta? Što je dobro? Što želiš promijeniti na tom poslu?
Ovu analizu sam osobno i sama prolazila na svom zadnjem poslu u Institutu. Bio je to proces s ambivalentnim osjećajima – voljela sam taj posao ali vidjela sam što želim drukčije, osjećala sam sigurnost ali meni nedovoljno jak faktor za ostanak. Promišljanja i filmovi u glavi – neko vrijeme.
I onda na jednom od sastanaka, u jednom djeliću sekunde osvještavanje „što to ja točno radim – ovo nisu teme za kojima ja gorim“ – gdje je turizam, razvoj ljudi, talenti? Kao da mi je netko digao rolete na očima – jasnije sam vidjela. I znala sam – vrijeme je da se krene. A kamo? Nisam 100% znala – ali sam istraživala. I bila željna novih filmova.
Slijedi ono DRUGO famozno pitanje – Gdje želim biti? Što želim raditi? Što je posao mojih snova? I onda biiiip-blokada-psovka; pa da znam ne bi čitao/la ovaj članak!? Kako ovo zbilja razumjeti i otkriti? Kao i kod većine toga – nema univerzalnog rješenja i „copy paste“ modela. I svatko ima svoju dinamiku otkrivanja.
Moj profesionalni kapital
Ali ono što možemo u ovom procesu je napraviti detaljnu analizu Profesionalnog Sebe. I osvijestiti:
- Što sam sve radio/la do sada? – napravi popis svih svojih poslova do ovog trenutka
- Razmisli o svakom zasebno i kao o grupi poslova i uoči što im je zajedničko? (struktura, neka vještina, neki osjećaj…) – napiši što im je zajedničko?
- Pogledaj taj popis i za svaki posao promisli koliko je bio prikladan za tebe? – ocijeni svaki od 1 (uopće nije prikladan) do 10 (iznimno je prikladan)
- Za svaki od tih poslova pogledaj koje si znanje dobio/la i vještinu razvio/la? –napravi popis svih dobivenih znanja i razvijenih vještina
- Za svaki od tih poslova analiziraj što si volio/la, a što nisi? – napravi detaljan popis što je bilo dobro, a što loše
- Za svaki od tih poslova naznači iz kojeg razloga si ga počeo/la raditi? – navedi razloge zapošljavanja na tom poslu (novac, želja za promjenom, osjećaj sigurnosti, želja za radom u korporaciji, preporuka,zbog roditelja…sl)
- Napravi putanju svojih poslova, sažmi svoje odgovore i reci što vidiš? Što je tvoj kapital? U čemu su dobar/dobra? Komentiraj ovaj popis sa svojim bližnjima. I sa svojim kritičarima.
- Pitaj svoje bližnje, ljude koje si prvi put upoznao, osobe koje te dugo poznaju, ali i svoje kritičare; u čemu si zbilja dobar/ra. Napravi mini istraživanje. Zvuči banalno ali je korisno. Pristupi mu ozbiljno.
- Pročitaj sve još jednom i dozvoli si priznati u čemu si izvrstan/izvrsna? Što te drugi traže da im napraviš? Što drugi vide kod tebe? Što si oduvijek volio raditi? Što radiš s lakoćom?
Sve što radimo nas izgrađuje
Ovo sam i sama napravila. I to je isto bio proces, jer smo sami sebi najveći kritičari i teško si priznajemo znanja i vještine. Više smo fokusirani na ono što nemamo ili tek trebamo razviti. Nakon što sam se osvrnula na svoj „profesionalni kapital“ shvatila sam da je svaki posao koji sam radila – imao neki svoj smisao. I ni jedan nije bio pogrešna odluka – iako mi se u datim trenutcima nije tako činilo.
Od proizvodne trake, konobarenja, recepcije, u tisku, čišćenja, u trgovini, u zabavnom parku, kao konzultant, kao znanstveni novak….sve je donijelo nešto bitno – vještinu, znanje, spoznaju što ne želim, lekcije, iskustvo, kontakt, uvide….I kad tome pridodamo edukacije, tečajeve, hobije, „nauči sam vještine“, mentoringe, …zar postoji više sumnja da i sam/a već imaš neki kapital!?
U mom mini istraživanju, moja najbolja prijateljica s početka priče je rekla “Mare ti trebaš biti coach“ – „ ti slušaš“. I drugi su izrekli varijacije baš toga. I nakon svih putanja, izlazim i iz okvira znanosti i zauzimam baš taj smjer – poprilično drukčiji od svega što sam do tad radila. I ono što je bitno. Ne odričem se ničeg. Ni znanosti. Ni turizma. Ni istraživanja. Ni ljudskih potencijala. Ni šljakanja. Već sve ujedinjujem.
E i baš to je važan detalj! Ne odričemo se Sebe i onoga što jesmo da bismo postali netko novi (i zadovoljniji). Tajna je u tome da bolje razumijemo Sebe. I prigrlimo sve ono što nas je dovelo do ovog trenutka. Jer to je naša jedinstvena putanja i nikako ne može biti Niz Pogrešnih Odluka.
Odlučila sam ući u svijet poduzetništva
Meni se „izbistrilo“ da želim otvoriti svoju firmu, pomagati u razvoju pojedincima, firmama i društvu te stvarati radna mjesta. Tvoj smjer može biti potpuno drukčiji. Jer Ti i Ja nismo isti. Moja i Tvoja iskustva nisu ista. Mogu biti naizgled slična ali nikad nisu ista! I zato nema čarobne formule zadovoljstva – svatko treba odraditi svoju domaću zadaću. Možda postojećem poslu možeš dati neku novu vrijednost, a time i sebi zadovoljstvo? Ili svojim znanjima, vještinama i iskustvu dati novo ruho– iskoristiti ih na neki drukčiji način? U drukčijem okruženju? Ili možda trebaš napraviti totalni zaokret?…
Možda čak u prvom trenutku neće odmah biti jasno – što bi trebao/la raditi? i kojim smjerom ići? Možda će se otvoriti neka nova pitanja – kao npr. zašto se bojim? Zašto se nemogu prepustiti? Zašto svemu nađem manu? Zašto za svako rješenje imam problem?
Što god bilo – ako si postavite za cilj – želim otkriti što bi trebao/la raditi u životu već ste jednom nogom na TREĆEM važnom koraku. A tamo se pitamo – Kako to postići?
Izađi iz zone komfora
Odnosno koji koraci, aktivnosti, potezi, akcije su potrebne da npr. otkrijem posao snova/svoju strast? Ovdje otkrivamo razne varijacije na temu i najčešće odabiremo metodu koja je usklađena s našim filmom/preferiranim načinom razmišljanja. I tu je zamka! Jer naši poznati obrasci će tražiti i poznate metode. I tako nas limitirati. I to mogu biti trenutci izlaska iz zone komfora – probati alate, metode od kojih inače zaziremo. Npr. znanstveniku (racionalistu) se teško osloniti na intuiciju.
Možete npr. čitati knjige na ovu temu, poslušati videa s iskustvima uspješnih, razgovarati s uspješnim ljudima, dogovoriti coaching-e, pisati dnevnik svojih promišljanja, razviti nove hobije, volontirati, prijaviti se na neke natječaje – učiti kroz intervjue, otići na razmjene, ….sami nastavite niz, ali ono što je iznimno bitno u ovom koraku je osvijestiti – iz kojeg Coveyov-og kruga djelujemo.
Odnosno, osvijestiti jel’ nam fokus na našem krugu utjecaja kojeg čine naše vještine, znanje, informacije, stavovi, rješenja, paradigme, vrijednosti…ili je za sve što nam se događa, kriva država- banana, loše školstvo, političari-lopovi, grozan poslodavac, šef, previše administracije, zakoni, susjedi, roditelji koji su nas krivo usmjerili, to što si odrastao u provinciji……stvari na koje zapravo nemamo utjecaja. Ako se prepoznaješ u ovom drugom, to znači da si debelo „zaglibio“ u krugu brige, odnosno frustracije i stalno tražiš uzroke u vanjskim okolnostima. I zanemaruješ Sebe. I svoje potencijale. I to je tvoj film.
Jako je važno iskreno si odgovoriti; jesam li napravio sve što sam mogao/lau svom krugu utjecaja da otkriti što bi trebao/la raditi u životu? Ili sam stalno u frustraciji i brizi, očekujući da će to netko odraditi za mene? Fokus nam treba biti na onome na što možemo utjecati.
A toga je puno više nego si često želimo priznati! A ovaj krug širimo svojim kompetencijama, mijenjajući svoj uvjerenja i paradigme. Jer kad se okrenemo sebi i svom krugu utjecaja – on raste, a frustracije su manje. I zamislite da svaki pojedinac „bilda“ svoj krug utjecaja – u ovom svijetu bi se znatno smanjila „kolektivna frustracija.“
Tražite od drugih pomoć – perspektivu – mišljenje
I na kraju ove naše priče u potrazi za poslom snova – zadnji, ČETVRTI korak je promisliti – tko mi može pomoći da ostvarim ono što želim? Na koga se mogu osloniti? Kome se mogu obratiti za savjet, promišljanje, informaciju? Tko me može „challeng-irati“ da se pomaknem s mjesta? Kome se divim?
I ovdje često zapnemo jer mislimo da kroz sve trebamo prolaziti sami – to mi se često potvrdi na radionicama kad imamo vježbe vezane za spremnost na promjenu. Nećete vjerovati ali najviše zapinjemo na vrlo banalnom detalju – NE PITAMO! Druge ne tražimo pomoć – perspektivu – mišljenje – jer mi imamo film u svojoj glavi i njegovu jasnu projekciju. A nismo ni svjesni da taj ekran prikazuje i druge projekcije – a drugi ljudi nam mogu pomoći promijeniti kanal, odabrati onaj pravi ili samo sjediti uz nas.
Osobno, u ovom četvrtom koraku pronalazim veliku vrijednost jer na svaku osobu koja uđe i dotiče moje postojanje gledam kao nekog od koga mogu učiti. I dobiti drukčiju perspektivu. A to je moguće uočiti samo ako nisi u krugu brige/frustracije.
Zašto biram baš takvu odluku?
I evo nas na kraju ove pisane riječi. A zapravo na početku naše potrage. Ova četiri koraka daju strukturu – koja je znanstveno, poslovno i iskustveno potvrđena. I može biti korisna –ako ste spremni promijeniti kanal. Uredu je i ako niste. I ako birate ostati u istom filmu. Čak i u istom krugu frustracije. I biti dio onih 85%. Zbilja je u uredu. Nema krivih odluka ni izbora. Samo si odgovorite – zašto biram baš takvu odluku?
Sretno!
Vidimo se u nekom drugom filmu 🙂
Pronađi svoju dozu inspiracije na YouTube kanalu i prati Business & Pleasure Blog.
