Sigurno su vas bar jednom pokušali uvjeriti da su navike nešto što se ne može promijeniti, već ste s time jednostavno rođeni.
Često bi vam spomenuli ovu glasovitu poslovicu: ‘Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada.’ i redovito vas obavijestili o nečijem potencijalno negativnom činu koji je za tu osobu bio potpuno očekivan, s ciljem da vam ponude dodatne dokaze. Problem koji nastaje kad tako nešto spominjemo je što sami sebe, ali i druge uvjeravamo da se niti mi ne možemo promijeniti. Prihvaćamo to kao jednu svojevrsnu univerzalnu istinu. To, je dakako daleko od toga.
Za velike stvari i napredak u bilo kojem području potrebne su i velike promjene.Veliki izazov tu većini predstavlja početak.
Kako se natjerati na promjene?
Nažalost, ne postoji jedinstveni odgovor na to pitanje. Stoga ću se potruditi to objasniti na primjeru kojeg najbolje poznajem i razumijem, a to je vlastiti. Moja najveća spoznaja u zadnje vrijeme koja mi savršeno odgovara na životnom planu je da se ne trebam na ništa tjerati kako bih odbacila staru naviku. Umjesto toga, odlučujem voljeti novu. Ali kako to inače biva, inicijalna faza zna biti prepuna izazova. Da bi se promijenilo nešto toliko usidreno kao što je navika, treba dosta rada na sebi koji uključuje shvaćanje vlastitih obrazaca ponašanja.
Osobno sam promišljala neko vrijeme kako postati urednija i u tom promišljanju odlučila da neću slijediti nikakve već stvorene obrasce poput „21 dana za promjenu navike“ i sličnih te da ću naći neki svoj način. Vodila sam se mišlju da bezbrojni stručni članci ne moraju dati odgovor i ne moraju se uvijek slijepo pratiti pravila.
Upravo tu mi se otvorila spoznaja da je ok raditi i vjerovati u stvari na svoj način. Vezala sam proces urednosti za spoznaju koju sam upravo shvatila. Nakon toga nisam se tjerala da budem pod svaku cijenu uredna jer bi mi to donijelo samo frustraciju, ali sam primijetila da sam počela mijenjati staru naviku jer se ona više nije slagala s mojim novim stajalištima. U prijevodu, nered u sobi mi je počeo stvarati nered i u glavi.
Ključ je upravo u tome da ne forsirate stvari, jer ih onda nećete uspjeti provesti u cilj: prije ili kasnije ćete odustati.
Može se još dosta navika povezati s različitim životnim spoznajama, poput one “jesti ću zdravije jer poštujem sebe”. Zaista, kada ljudi dokuče što znači poštovati sebe, krenu se puno zdravije hraniti.
Prije nego se krene promišljati na ovaj način, rubrike poput ‘Budi drugačiji’ i ‘Poštuj i vjeruj u sebe’, koje se iznova i iznova provlače putem medija i interneta, zvuče isprano i kao nešto što se samo kaže i nikad ne napravi. No, za svakoga od nas one kriju osobno i intimno značenje koje u početku ignoriramo.
Taj ‘Aha’ trenutak
Spominje se često i taj aha trenutak, za koji smo svi čuli i svi znamo što znači, ali ga ne razumijemo u potpunosti dok nam se ne dogodi. I onda kad svane napokon taj ‘Aha’ dan, shvatite da ideje i koncepti koji su vam samo prolazili kroz moždane vijuge, sad napokon imaju smisla. Nevjerojatna je brzina kojom se navike krenu mijenjati kada spoznate nešto o sebi, kada postanete svjesni onoga što radite na svakodnevnoj razini, kako dobroga tako i lošega.
Jedna od dobrih potvrda za to vam je kad se usudite napraviti nešto što je potpuno van vaše komfor zone, bez sumnje da ćete uspjeti. Tu počinje zona bezbroj mogućnosti koje znače uspjeh.
Ja vam dakako ne želim nametati nikakve ‘Vjeruj u sebe’ poslovice, već vam želim savjetovati da probudite onu dječju znatiželju u sebi, koja će vas dovesti do promjena koje će vam koristiti, a one će vrlo vjerojatno biti sasvim drugačije od mojih.
