Već četiri godine sam multijobber. U pedest i šestoj godini života uspješno obavljam četiri različita posla koja mi donose prihode od kojih mogu živjeti. A nije uvijek tako bilo. Roditelji su me odgajali u duhu koji je podrazumijevam da moram završiti fakultet i imati pristojan posao.
Majka je bila magistra farmacije, a otac strojarski inženjer, pa i otuda taj stav koji su mi nastojali usaditi. Bez toga nema naprijed, govorili su. Nije važno koji fakultet, ni kakav je točno posao, samo neka je u struci, pošten i dobro plaćen. Nisu me nikad savjetovali da radim ono što volim i da odaberem fakultet koji će me usrećiti. Tako sam diplomirala pravo i 22godine svaki dan radila jednu te istu vrstu posla. Uglavnom administrativnu. Znate onu dosadnu – uredsku. Obnašala sam funkciju voditeljice ureda predsjednika uprave ili šefice kabineta. Ok, radeći u francuskoj avio kompaniji Air France bilo je tu i podosta putovanja i dodira s marketingom i PR-om.
Foto: Alis Marić
Monotonija i predvidljivost
Za taj svoj, uglavnom monoton i predvidljiv posao dobivala sam svaki mjesec plaću i sve privilegije koje su uz to išle. Plaća je bila solidna i rasla je proporcionalno godinama i porastu troškova života. Svih tih godina nalazila sam se u lažnoj komfornoj zoni i iako nisam bila sretna, nije mi padalo napamet napustiti je. Ujutro bih se probudila i znala sam što me taj dan čeka. Spremanje sebe, pa djece i trk na posao. Nakon osam do deset sati sam dolazila sam kući smlavljena i obavljala sve zaostale kućanske poslove, odgajala troje djece… Danas se čudim kako sam to izdržala.
“MORAŠ ZAVRŠITI FAKULTET I NAĆI PRISTOJAN POSAO, UČILI SU ME RODITELJI. BAŠ KAO I MNOGE U MOJOJ GENERACIJI. NIJE VAŽNO KOJI FAKULTET NI KAKAV TOČNO POSAO, SAMO NEKA JE U STRUCI, POŠTEN I DOBRO PLAĆEN. NISU ME NIKAD SAVJETOVALI DA RADIM ONO ŠTO VOLIM I DA ODABEREM FAKULTET KOJI ĆE ME USREĆITI…”
Nakon te 22 godine „lažnog komfora“ iznenada sam ostala bez posla. Hrvatska tvrtka u kojoj sam tada radila polako se gasila. Stečaj je bio neminovan. Šef je završio u zatvoru i mojoj je sigurnosti došao kraj. U pedesetoj godini života tražila sam sličan posao, ali nisam ga nikako mogla naći. Gdje god sam aplicirala, uredno bih dobijala odbijenice. Previše godina, prevelika očekivanja. Vrag odnio šalu. Počela sam razmišljati kako dalje. Jer treba zarađivati za život, za golu egzistenciju. Muževljevi prihodi nisu bili dovoljni za našu mnogobrojnu obitelj.
Kome treba lažna sigurnost?
I tada sam odlučila totalno promijeniti svoj život. Odlučila sam riskirati. Odbaciti lažnu sigurnost. Jer što je danas sigurno? Zaključila sam da je jedino siguran moj angažman i moja odlučnost da uspijem odraditi sve što sam naumila, sve u čemu sam najbolja. Postala sam multijobber. I tako već četvrtu godinu za redom obavljam četiri paralelna posla. Ne svaki dan i ne u kontinuitetu, ali periodično u toku godine se izmjenjuju razni poslovi.
Kao blogerica i autorica bloga Čitaj knjigu radim svaki dan tijekom cijele godine. Monetizirala sam svoju strast prema knjigama i čitanju. Aktivna sam članica udruge „Žene i vino – Women on wine“, za koju radim već punih šest godina kroz cijelu godinu, s kraćim prekidima (kroz ljetne mjesece udruga uglavnom miruje). Ljeti se selim na svoju morsku adresu, gdje imam kuću u kojoj tri mjeseca iznajmljujem apartman preko poznate i popularne platforme AirBnb. Brinem o rezervacijama svojih gostiju, dočekujem ih, pripremam apartmane za njih i na taj način zarađujem za ostatak godine. Uskoro će se tome pridružiti još jedna kuća na istoj lokaciji. I na kraju, jednom do dva puta godišnje surađujem s jednom australskom turističkom agencijom koja u Europu dovodi grupe mladih školaraca kojima je glavna aktivnost glazba i za njih organiziram sve evente, koncerte i gostovanja za vrijeme njihovog boravka u Hrvatskoj.
Ukratko rečeno, zadnje četiri godine radim s knjigama, vinom, turistima i organizacijom zanimljivih evenata. Zvuči ludo i uzbudljivo, zar ne?
“ZAKLJUČILA SAM DA JE JEDINO SIGURAN MOJ ANGAŽMAN I MOJA ODLUČNOST DA USPIJEM ODRADITI SVE ŠTO SAM NAUMILA, SVE U ČEMU SAM NAJBOLJA. POSTALA SAM MULTIJOBBER.”
Dosadan uredski posao, koji je ponekad trajao i po dvanaest sati dnevno, uz pregršt mobbinga i bullyinga, zamijenila sam još intenzivnijim radom, ali se pritom odlično zabavljam, uživam u onome što radim i gospodarica sam svoga vremena. Nemam šefa koji mi dahće za vratom, niti zavidnih i frustriranih kolega, koji svoje frustracije izbacuju na koga stignu. Ali, zato se, s druge strane, od mene očekuje velika mjera fleksibilnosti, dobra i racionalna organizacija vremena i jaka motivacija. Ima dana kad ne znam gdje mi je glava, ali onda znaju uslijediti dani s malo više mira i odmora. Tada se pune baterije. Dobro je i to što to znači fleksibilnost mog radnog prostora. Mogu raditi od kuda želim. Iz kafića, iz prirode, iz stana, iz prijateljičinog stana…
Samobrendiranje i puno malih poslova
Mislim da dolaze vremena kada će sve više ljudi raditi istovremeno više manjih poslova. Mnogi od njih će biti „one man band“ firma. Sami će izgrađivati sebe kao brend te nuditi i prodavati svoje usluge i vještine. Početkom ove godine je u Americi registrirano više od osam milijuna multijobbera. U Njemačkoj se taj broj vrti oko tri milijuna ljudi. Mislim da ih ima puno više od onoga što je registrirano. Mnogi obavljaju svoje dodatne poslove u sivoj zoni.
Za neke koji su se odlučili biti multijobberi razlog u tome što s jednim poslom ne mogu ispuniti sve financijske obveze. Drugima je to izbor koji im omogućuje ispunjenje snova i bolji san, znajući da njihove osobne financije i dostojanstvo ne kontroliraju niti jedan posao, jedan šef ili jedna organizacija. Treće motiviraju prilike koje im omogućuje novi tehnološki svijet u kojem živimo, u kojemu se sa svojim talentima natječu tamo gdje su najbolji i najstrastveniji. Društvene mreže i internet omogućavaju nam da se u sekundi spojimo s cijelim svijetom. Zar to nije fantastično? Sve te tehnološke novitete treba prihvatiti kao prednost i kao nove alate koji nas lansiraju u neslućene orbite rada. Primjer toga su Uber, Web trgovina, Web edukacija…
Ja odlučno zastupam upravo takav način života jer mi daje slobodu, novac, povjerenje i znanje. Nitko me više ne posjeduje. Nitko me više ne može uplašiti. Ne radi se samo o stvaranju posla iz snova, nego o žongliranju u stvaranju novca, karijere i osobnog zadovoljstva.
“Odbacite svoje vezanosti za ono u što ste bili trenirani da vjerujete. Otvorite svoj um prema svim mogućnostima.”
