Dean Boljunčić svoju karijeru započeo je kao vojni pilot, da bi otkrio svoju strast prema prodaji i marketingu i odlučio se na zaokret u tom smjeru. Izgleda kao nespojiva kombinacija, ali ipak mu je pošlo za rukom. Porazgovarali smo s njim o tome kako i gdje ga je talent, trud i rad doveo.
Molimo Vas da se ukratko predstavite.
Moje ime Dean Boljunčić, 35 godina, oženjen, otac jedne prekrasne curice od godinu dana i 8 mjeseci. Trenutno zaposlen na zračnoj luci u Eindhovenu na poziciji „Head of Route development“- odnosno odgovorna osoba za razvoj novih ruta, zrakoplovnih kompanija i općenito zračnog prometa.
“Preokret od karijere vojnog pilota do trenutnog posla zapravo je kombinacija spleta okolnosti, osobnog razvoja, ali i malčice sreće.”
Započeli ste karijeru kao vojni pilot da biste završili u marketingu. Što je utjecalo na takav preokret?
Iako posao koji obnašam ne spada u domenu klasičnog marketinga, uvelike se oslanja na njega. Preokret od karijere vojnog pilota do trenutnog posla zapravo je kombinacija spleta okolnosti, osobnog razvoja, ali i malčice sreće. Osnovni razvoj prestanka moje karijere vojnog pilota, leži u činjenici, da sam osobno procijenio da u tom okruženju ne mogu ostvariti svoje osobne ambicije, te izraziti svoju kreativnost.
FOTO: Luana Racan
S obzirom na to da ste se opredijelili za marketing, da li Vam je žao što ste „potrošili“ 5 godina na studij za vojnog pilota?
Nikako, obrazovanje i odgoj u vojnom okruženju učinilo me izrazito odgovornom i profesionalnom osobom, koja istinski zna što znači kada tvoje kolege ovise o tebi i obrnuto, jer kada četiri helikoptera lete na nekoliko metara jedan od drugog na brzinama većim od 200 km/h, ne preostaje ništa drugo nego bezrezervno vjerovati svojim kolegama.
Što mislite da je najbitnije u obrazovanju?
Isto što i u poslu, a to je biti odgovorni profesionalac, od početka do kraja.
“Najveće zadovoljstvo, ali i daljnji motiv mi je kada ostvarim nešto na što sam ponosan osobno i na što je moja obitelj ponosna.”
Koje Vam je najvrjednije životno iskustvo?
U poslovnom smislu zasad je prijelaz iz naoko sigurne poslovne sredine u novu sasvim nepoznatu poslovnu sredinu, što sam dosad napravio dvaput. Prvi put iz sigurnog radnog mjesta vojnog pilota u civilstvo na Zračnu luku Pula s ugovorom na 6 mjeseci i mjesto za SSS, te drugi puta od mjesta Komercijalnog direktora Zračne luke Pula, na Zračnu luku u Eindhovenu, u zemlju gdje moja obitelj i ja ne poznamo njihov službeni jezik. U privatnom, naravno, najbolje životno iskustvo mi je rođenje djeteta.
Zračna luka Eindhoven
Mnogo ste putovali i obišli mnoge poznate turističke destinacije. Da li možete napraviti usporedbu neke zemlje koja vas je najviše dojmila i Hrvatske? Da li mislite da Hrvatska ima potencijala postati najpoželjnija turistička destinacija?
Apsolutno da, radi toga sam i nesretan što se Hrvatska još nije kvalitetno pozicionirala dovoljno na svjetskoj turističkoj karti. Moj moto je uvijek da treba pričati priču, a koliko zasad vidim Hrvatska još nema svoju jasnu turističku priču na nacionalnoj niti lokalnim razinama, a strategije istih se često mijenjaju. Jedna od usporedba su mi Kanarsko otočje, od kojeg su napravili svjetski poznati brand, iako u mnogim bi područjima Hrvatska mogla pružiti više od njih.
Tijekom Vašeg vodstva komercijalnog sektora Zračne luke Pula, proveli ste brojne inovativne projekte i ugovorili brojne suradnje s inozemnim zračnim lukama. Što smatrate svojim najvećim poslovnim uspjehom?
Definitivno stavljanje Zračne luke Pula u službu turizma, jer to po svojim karakteristikama i jest, te razvoj nove mreže letova, koje svakako ne bi bilo da nije bilo dobre suradnje s turističkom zajednicom, te hotelskim kućama i ostalim partnerima. Kod razvoja novih letova se jasno vidi koliko je to zapravo timski rad svih sudionika turizma, te da to svakako nije „one man band“ priča.
Da li imate neki ideal kojem težite, gdje se vidite za recimo 10 godina od danas?
Teško je reći gdje se vidim, ali znam da bi volio i da ću težiti biti tamo gdje se obitelj i ja osjećamo sretnima i ispunjenima, bez obzira na radna mjesta, ime kompanije ili granice.
Na našoj konferenciji spomenuli ste izreku „Nitko nije beskoristan, svatko može poslužiti kao loš primjer.“ Da li imate neku priču o poslovnom neuspjehu iz koje ste nešto naučili, a koju biste željeli podijeliti s našim čitateljima?
Imam ih jako puno, ali eto igrom slučaja danas sam naišao na jednu staru fotografiju koja je prikazivala nekoliko profesionalaca koji ne rade svoj posao odgovorno, pa ni ljudski. Naime radilo se o jednom izvanrednom slučaju kada je jedan putnik doživio moždani udar prilikom ulaska u zrakoplov, te je hitno trebao biti prebačen u bolnicu. Odmah je pozvan doktor, a troje prisutnih radnika Zračne luke Pula (od kojih jedna cura), pomogli su odvesti putnika u vozilo saniteta. Nekoliko profesionalaca, koji su obučeni za izvanredne situacije i pružanje prve pomoći, to su promatrali iz prikrajka u hladu zrakoplova. Na moje pitanje zašto nisu pomogli kada su vidjeli da je putnik u nesvijesti, odgovorili su da to nitko od njih nije tražio. Tu fotografiju s web kamere sam koristio u svojim predavanjima kao loš primjer profesionalizma, ali i ljudskosti.
Danas smo suočeni s odljevom mladih mozgova iz Hrvatske. Kako se može nadvladati taj problem? Što bi moglo, po Vašem mišljenju, potaknuti mlade ljude da se vrate u svoju domovinu?
Osobno mislim da je previše krivih ljudi na krivim pozicijama, a takvi ljudi se u pravilu okružuju isto takvim krivim ljudima, koji im ne ugrožavaju njihove željene pozicije, te to postane spirala koja vodi nezaustavljivo prema dnu. Prvenstveno se mora odrediti strategija, te početi postavljati prave ljude na prave pozicije, a dok se ti uvjeti ne steknu, teško je očekivati značajni povrat mladih ili bolji prosperitet.
“Moj savjet mladima je da se ne boje izaći iz svoje zone komfora.”
Koja je Vaša inspiracija i motivacija?
Smatram da sam u poslovnom smislu sam sebi najbolja inspiracija i motivacija. Najveće zadovoljstvo, ali i daljnji motiv mi je kada ostvarim nešto na što sam ponosan osobno i na što je moja obitelj ponosna.
FOTO: Luana Racan
Obzirom da ste imali priliku sudjelovati na mnogim konferencijama, kakav je Vaš dojam o Inspire Me konferenciji?
Sviđao mi se koncept konferencije i izbor govornika, različitost njihovih životnih priča i iskustava koje mogu samo pomoći mladim ljudima, a ako ništa drugo mogu im poslužiti kao loš primjer.
Da li imate neki savjet za naše čitatelje?
Imam, a to je da se ne boje izaći iz svoje zone komfora, a da se većina njihovih ograničenja nalazi u njihovim glavama ili da su im ih postavili krivi ljudi u njihovim okruženju koji se u pravilu sami boje uspjeha, pa vlastita ograničenja projiciraju na druge.
Deanov govor s Inspire Me konferencije u kojem je ispričao svoju priču možete pogledati na YouTube kanalu.
