4 min čitanja

 

Promjena posla nešto je normalno i poželjno. Ne treba mijenjati posao češće nego donje rublje, ali kad radni dan postane kolotečina, nedostaje izazova i prostora za napredak, to je znak da je možda vrijeme za promjenu.

Moram priznati da sam na tržište rada izašla vrlo rano, na prelasku u srednju školu. Motiv je bila financijska neovisnost, ali i osjećaj da radim nešto korisno. Tako sam tijekom srednje škole, fakulteta i nakon njega promijenila mnogo poslova: od sezonskih do studentskih, od onih iz struke do onih za koje u zadnje vrijeme uvozimo radnu snagu iz zemalja s nižim standardom. I drago mi je što jesam. Naučila sam mnogo, upoznala sam jako puno ljudi, s mnogima od njih poznanstvo se razvilo u veliko prijateljstvo, stekla sam radne navike, naučila raditi u svakakvim timovima, ali i sa svakakvim klijentima.

Još nešto što sam naučila putem jest to kako se nositi sa stresom prelaska na novi posao i odlučila sam ovaj blog posvetiti baš toj temi.

 

Nemoj biti tužan, nisi Pale sam na svijetu!

Kod prelaska na novi posao događa se da se priključujemo već postojećoj organizacijskoj kulturi. Možemo tu situaciju povezati s transplantacijom organa. Nakon određenog vremena (probni rad) uz lijekove i liječenje (mentoriranje, nadzor), pokazat će se hoće li tijelo (nova ekipa s posla) prihvatiti (bravo, uklopio si se!) ili odbaciti novi organ (piši kući propalo i traži dalje). Naravno da je potrebno vrijeme za prilagodbu, a o tebi ovisi koliko ti treba da se prilagodiš novim kolegama, pravilima i procedurama, njihovom načinu razgovora, ritualima i internim forama koje ne razumiješ. Možda ćeš se na početku osjećati kao vanzemaljac, ali to je normalno i to je u redu. Nemoj se zbog toga izdvajati.

Upitaj nove kolege kamo odlaze na pauzi i da li im se možeš pridružiti. Tako ćeš ih bolje upoznati, a možda i dobiti neke profesionalne tips&tricks da se bolje uhodaš u posao. Ako ne postoji zajedničko vrijeme za pauzu, iskoristi situacije kad se nađete u manje formalnoj atmosferi (na hodniku, na aparatu za kavu, na kavi prije posla…) da započneš razgovor o najbanalnijoj temi: vremenskoj prognozi. To nije privatna tema kojom ćeš se ogoliti pred nepoznatom osobom koja je možda glavna tračara u firmi, niti poslovna pa da ispadneš dosadan/na i ne daš kolegama mira. S druge strane ta naizgled blesava tema daje priliku da se složite oko toga kako je vruće ili hladno. Ili kako „fuj, opet pada kiša, a meni su ćelave cipele“. Slaganje je prvi korak, a slijedi mu uklapanje u novu radnu sredinu.

Ako se ne možeš oduprijeti osjećaju da tamo ne pripadaš, razmisli kako je tvojim kolegama. Oni su uigrani, a vjerojatno i posao jednog ovisi o poslu drugoga. Najslabija karika je ona zbog koje lanac puca, a oni se pitaju jesi li to ti. Ipak, nadaju se da nisi, jer bi voljeli da njihov mali ili veliki ekosistem i dalje bude zdrav. I njima treba vrijeme da se naviknu na tebe.

Podrška

Lakše je uklopiti se ako nekog kolegu poznaješ od ranije. A sva sreća pa ne živimo u New Yorku, i teško je moguće da barem jednu osobu s kojom radiš ne srećeš na tržnici, u knjižnici, u baru ili je možda netko s novog posla išao u osnovnu školu sa sestrom od dečka od prijateljice. Ako ti prepoznaješ njega, vrlo je vjerojatno da će i on tebe. Započni razgovor o tome otkuda se poznajete.

 

Učimo dok smo živi

Novi posao znači i nove procedure, programe i alate, za čije savladavanje je isto potrebno neko vrijeme. Ovo posebno teško pada ako si na prethodnom poslu radio/la dugo i nešto slično, čak i podučavao/la druge, pa ti se čini da imaš sve u malom prstu. Ali, najvjerojatnije nije tako. Nemoj se ustručavati kolege pitati za upute i savjete. Oni će ti rado pomoći jer se njihov posao vjerojatno nastavlja na tvoj ili ako ti ne učiniš nešto kako treba, oni će morati popravljati.

E sada jedan jako bitan savjet: zapisuj! Dragi kolega uputit će te o stvarima koje ti nisu jasne. Učinit će to i dvaput. Ali ako treći put pitaš istu stvar, trošiš dragocjeno vrijeme kolege, ispadaš bezobrazan i vjerojatno će krenuti trač partija na tvoj račun na kolektivnoj kavi na koju te neće pozvati. Poanta je: koliko god banalan naputak bio posrijedi, zapiši ga. U početku dobivaš jako puno informacija. Normalno je da ćeš nešto od toga zaboraviti, a nešto drugo nećeš odmah povezati. Ponavljanje je majka znanja, a šalabahter ti nakon nekoliko puta kad se nađeš u istoj situaciji neće trebati.

zaposlenik mjeseca

“Pusti ego kući, ponesi osmjeh na posao.”

Ako se nađeš u situaciji da ne znaš što učiniti ili kako riješiti neki problem, pokušaj sam pronaći rješenje. Teško je vjerojatno da se situacija u kojoj se nalaziš dogodila prvi put. Ali vrlo je vjerojatno da postoji pisani trag ili mogućnost provjere u programu kako je osoba prije tebe to riješila. Ako sam potražiš rješenje za svoj problem, kolege će ti biti zahvalne, a možda ćeš i bolje razumjeti zašto je nastao problem i što trebaš učiniti.

 

Budi tolerantan i mijenjaj se na bolje

Možda ti se neće sviđati baš sve na novom poslu: možda će te neki kolege iritirati pa ćeš im poželjeti reći gdje im je mjesto, možda kompliciraju posao nekim koracima viška i ti bi odmah uveo/la red i pojednostavio/la stvari. Nemoj. Nitko ne voli tete Vegete i svađalice. Ono što nas tjera na takve istupe je ego. Pusti ego kući, ponesi osmjeh na posao. Ovakve situacije možeš iskoristiti za rad na sebi, pomicanje granica tolerancije i promjene na bolje. To i jest poanta: rast i napredak, a zato si i promijenio posao, zar ne?

Ako ipak nakon nekog vremena shvatiš da jednostavno neke stvari ne možeš tolerirati, i da umjesto osmjeha na posao ideš s grčem, niti to nije kraj svijeta. Ako si već jednom to učinio, znači da možeš opet: potraži sreću na novom poslu.