Da mi je netko pred pola godine rekao da mogu gotovo besplatno putovati Europom i učiti o stvarima koje me zanimaju ne bih ga ozbiljno shvatio. Ali može se!
Dobio sam priliku koja to objedinjuje te sam je iskoristio. Otputovao sam 10 dana na jug Italije da prisustvujem Erasmus+ projektu: „Leaders for the Future“.
Erasmus+: Dvije, tri o programu
Erasmus+ je program financiran od strane Europske Unije za unaprjeđenje vještina kroz aktivnosti organizirane u polju edukacije, treninga, mladih i sporta.
Aktivnosti mladih u programu Erasmus+ ciljaju na poboljšanje ključnih sposobnosti, vještina i zapošljavanja mladih. Također, promoviraju aktivnu prisutnost mladih u društvu, njihovu socijalnu uključenost i dobrobit te poticanje poboljšanja politike mladih na lokalnoj, državnoj i međunarodnoj razini.
Prvi put van Lijepe Naše
Bio je četvrtak navečer, išao sam do prijatelja da odmorimo malo moždane vijuge nakon kolokvija.
Dolazi mi poruka na LinkedInu da bacim oko na projekt jer traže jednog sudionika. U tom trenutku nikakve igre i odmaranje više nisu bili bitni te sam krenuo u proučavanje što i kako dalje.
Sljedeće jutro bio sam u kontaktu s udrugom „Institut Za Poticanje Mladih Hrvatska“ koja je bila partner organizatora projekta. Imao sam dva dana za odluku te organizaciju puta do Acquapesse (Italija). To poslijepodne pala je odluka i karte za prvi let avionom bile su kupljene.
Tek sam tada bio svjestan što se događa. Osam dana plaćenog smještaja, hrane i izleta, 275€ za put do mjesta održavanje projekta i natrag – zvučalo je predobro da bi bilo istinito, ali bilo je stvarno. Idem na svoj prvi ozbiljniji put van granica Lijepe naše.
Pisalo mi je na čelu kamo idem
Došao je i taj dan. Nakon ispita došao sam kući po stvari te se uputio na autobusnu stanicu. Ondje mi je prišla djevojka da me upita informaciju za autobus koji čekam, kao da mi je na čelu pisalo kojom linijom idem. Išla je u istom smjeru, ona prema Nici, a ja prema Veneciji tako da sam imao društvo putem.
Po dolasku u Veneciju upoznao sam se s ostala dva sudionika iz Hrvatske, Ivom i Domagojem. Iako je ponoć već prošla očekivao sam pun aerodrom ljudi, no kad ono gotovo nikog u pokretu. Tišina. Čuje se samo žuborenje fontane. Većina je spavala po stolicama dok je nekolicina surfala mobitelima ili čitala nešto.
Mi smo se smjestili i krenula je prva noć na aerodromu. Bio sam jako umoran od prethodnih neprospavanih noći radi učenja za ispite te sam se nadao da ću barem malo sklopiti oči, ali radi uzbuđenja i želje da ne izgubim vrijeme za upoznavanje naravno da gotovo ništa nisam spavao.
Kako se bližilo svitanje, tako se bližio i moj prvi let avionom. Venecija – Rim, Rim – Lamezia Terme. Hoću li to pamtiti? Naravno. Je li bilo nešto posebno? Nije. Očekivao sam malo više ”drame” oko tog leta. Da me je barem uzlijetanje zalijepilo za sjedalo, ali ništa.
Kako je pomalo uzletio, tako je i pomalo sletio. Dakako da je dobro da nije bilo nikakvih problema, ali sam se potajno nadao toj ”drami” da mi ostane malo upečatljivije to prvo iskustvo letenja avionom.
Maca popalala jezik
Prije početka projekta, zbog želje da vidimo još jedno mjesto, odsjeli smo dva dana u gradu Paola o vlastitom trošku. Ovdje naglašavam da taj dio putovanja nije bio pokriven od strane EU, dakle ukoliko netko želi posjetiti još neka mjesta koja nisu uvrštena u program Erasmus+, troškove snosi sam.
Paola je mali, slatki gradić na jugu Italije gdje poslužuju hranu nakon 18h te je noćna mora pronaći nekoga tko govori engleski, stoga smo se morali osloniti na Google prevoditelja.
Zatvorili smo kafić s lokalcima
Drugu noć u Paoli, Iva i ja smo završili u obližnjem baru na piću no zalomilo se do dugo u noć. Oboje smo pronašli svoje društvo te se zadubili u pokušaj pronalaženja zajedničkog jezika s njima. Mogu reći da sam ja imao više uspjeha u tome jer sam uspio ostvariti komunikaciju bez Google prevoditelja, dok Iva nije bila te sreće.
Kad god bih joj prišao tijekom noći vidio bih kako se trudi uz pomoć Google prevoditelja razumjeti naše nove prijatelje Talijane. U svakom slučaju, barem je izvježbala svoj talijanski.
Za mene je ovo bilo prvo ”pravo” susretanje s aktivnom promjenom engleskog jezika. Najveći stupanj komunikacije na engleskom dotada bio je iza šanka s turistima, no to se ne može mjeriti s ovim kada sam cijelu noć dijelio svoja razmišljanja i stavove.
I tako smo ovom prilikom zatvorili kafić u ranim jutarnjim satima s ekipom s one strane šanka. Bio je to lijepi uvod u ono što me čekalo.
Teško je biti lider?!
Tko je lider? Kako postati bolji? To su pitanja koja smo se trebali zapitati u jednoj od aktivnosti. Podijelili smo se u nacionalne timove kako bismo dali svoje mišljenje o tim pitanjima i nakon nekog vremena morali smo ga predstaviti drugim timovima. Bilo je lijepo vidjeti kako različiti timovi imaju drugačiji pogled na to što je za njih lider.
Dan poslije bio nam je dan izazov. Morali smo raditi kao tim kako bismo pronašli mjesto susreta s voditeljima projekta bez korištenja moderne tehnologije. Jedino što nam je bilo dano je papir s koordinatama. Na pješačenju do mjesta sastanka grupi od 27 ljudi bilo je teško donositi odluke jer smo bili bez jasnog vođe.
Složili smo se da idemo do centra Acquapesse, ali tamo je došlo da podjele grupe. Dio je htio slušati lokalne stanovnike o putu kroz šumu koji bi bio kraći, a dio pratiti kartu po cesti koju sam ishodio u policijskoj postaji. Dok sam pokušavao uvjeriti grupu da moramo pratiti kartu koju imamo, vrijeme za izazov je isteklo te nam je poslana lokacija na Google karti koju smo morali pratiti. Naravno da se taj put na Google karti podudarao s mojim, no kad je bilo potrebno nisam uspio pokazati sve vještine pravog lidera te uvjeriti cijelu grupu da me posluša.
Naučio sam mnogo na putu do mjesta susreta pa bih htio reći ono što je moj prijatelj podijelio sa mnom: “Ne radi se o rezultatu, već o putovanju”.
Što sam naučio?
Cilj projekta bio je motivirati sudionike da imaju praktičniji pristup i da doprinose promjeni edukacijskog sustava u jedan otvoreniji, efektivniji te naravno praktičniji sistem. Sudionike se kroz projekt osposobljavalo za vodstvo kroz vanjske iskustvene aktivnosti u prirodi te za njihov vlastiti razvoj u svim aspektima života.
S druge strane, glavni cilj programa je pružiti mladima priliku za nova iskustva koja im se možda bez tih projekata ne bi pružila. Na projektu provedete neko vrijeme s ljudima iz raznih dijelova Europe što gradi zajednički europski identitet.
Može se uočiti kako i drugi, koji dolaze iz možda ekonomski razvijenijih zemalja članica, prolaze kroz slične probleme kao i mi u Hrvatskoj, stoga zašto ne iskoristiti priliku i zajedničkim snagama možda pokrenuti neku promjenu.
Tako smo organizirali dan u srednjoj talijanskoj školi „Istituto Tecnico Per Il Turismo“ te s timovima radili s učenicima na njihovom engleskom kroz igru 😊
Pronađi svoju dozu inspiracije na YouTube kanalu i prati Business & Pleasure Blog.
