Započela bih ovaj blog s jednim citatom koji glasi: „Friends are the family we choose for ourselves.“ Ne dogodi nam se tako često da nam se ostvari ono što pronađemo i pročitamo u nekom citatu.
No, u ovoj priči se ostvarilo i dogodilo. Inspire Me je obitelj koju sam odabrala i drago mi je zbog te odluke. Ono što je napočetku bila tek puka prijava za još jedno volontiranje, na kraju je preraslo u nešto puno veće, puno jače. Preraslo je u obitelj koja je postala dio mene. <3
Gdje je priča počela
Prisjećam se 2015. godine. Tada na zadnjoj godini fakulteta htjela sam biti uključena u sve. Zadnji studentski dani. Natjecanje jedno, natjecanje drugo, seminar ovaj, konferencija ona. Na svemu sam morala biti. U svemu sam morala sudjelovati. Jer kad ćeš, ako ne sada, mislila sam.
Jedno od toga bilo je i slanje prijave za volontiranje u Start-Upu. Nikad dotad nisam čula za tu udrugu, a jedini razlog moje prijave bile su riječi volontiranje-poduzetništvo-organizacija događaja koje sam pročitala. Dalje nisam ni čitala. To je bilo dovoljno i već sam slala mail.
Trenutak u kojemu dobivam povratni mail, a u kojemu me pitaju kada bismo mogli odraditi Skype razgovor radi moje prijave za volontiranje vjerojatno neću nikad zaboraviti. Sjedim, čitam i pitam se zašto bismo odradili intervju preko Skype-a ako je udruga u Rijeci? I pomislim: „Jelena na što si se to opet prijavila?“ Tek tada istražujem o čemu je točno riječ i pronalazim da se udruga nalazi u Puli. Prvo što mi je palo na pamet bilo je „hoću li moći volontirati?“, ali sva sreća da živimo u 21. stoljeću jer danas je sve moguće 🙂
Rijeka No. 1
Ni godinu dana nakon toga radimo na organizaciji prve Inspire Me konferencije. Grad zbivanja: Rijeka. Sjećam se koliko sam bila sretna i uzbuđena zbog toga. Prva konferencija u čijoj organizaciji sudjelujem i to u Rijeci. No, tek kada zaista kreneš raditi nešto, shvatiš koliko toga ne znaš. Jedno je voljeti nešto, a nešto sasvim drugo to i raditi.
Mjesecima prije same konferencije puno vremena provodili smo na Skype-u. Za mene osobno, to je bio veliki korak. Pričati s nekoliko desetaka, potpuno nepoznatih ljudi bilo je nešto neistraženo. Ipak, naši Skype razgovori samo su jedan od mnogobrojnih razloga zašto mi je prva Inspire Me konferencija i dalje najdraža. Bilo je tu šala, smijeha, zezancija, a puno više ozbiljnih razgovora, sugestija, prijedloga, savjeta, razmišljanja što i kako.
Sjećam se kako mi je na početku najteže bilo kada bi se postavilo pitanje „koga ćemo zvati na konferenciju“. Moj odgovor uvijek bi bio ne znam. Jer zaista nisam znala. Nisam istraživala, pratila ili jednostavno znala ljude koji bi mogli doći. I to je nešto što se svih ovih godina promijenilo. Sada kada se postavi to pitanje u sekundi svi imamo barem tri prijedloga. Rastemo, učimo, napredujemo zajedno.
Prva konferencija bila je specifična po svemu. Većina nas tada se s puno stvari susrela po prvi puta. U praksi naravno jer teorijski svi smo kao nešto znali. Nakon što smo sastavili popis ljudi koje bismo htjeli pozvati na konferenciju te iste je zaista trebalo i nazvati. Eto sljedećeg problema za mene. Poslat ću mail, ali nazvati i pričati s nekom poznatom osobom to je već problem.
Za vrijeme prvog razgovora s Mirzom Džombom mislila sam da ću umrijeti. Kao klinka bila sam zaljubljena u njega (a koja nije bila haha) i sad moram kao nešto ozbiljno pričati s njime. Sjećam se kako sam sjedila na krevetu nakon razgovora i sama sebi govorila „Jelena upravo si pričala s Mirzom Džombom“J Na žalost, Mirza nije mogao doći na tu prvu konferenciju, ali uvijek ga se rado sjetimo.
Sljedeći trenutak kojeg se također rado sjetim jest kontaktiranje Nikole Žinića.Svi smo znali za njega i agenciju Bruketa&Žinić i kada ti takva jedna, svjetski poznata agencija uopće odgovori i potvrdi svoj dolazak na tvoju prvu konferenciju jedino što možeš reći jest WOW!
Mjeseci priprema, a sama konferencija prošla je u tren oka. Jedva da si uspio shvatiti što se dogodilo. Cijeli dan prošao je nevjerojatnom brzinom. Upoznao si toliko ljudi. Previše ljudi. Iz različitih branši, različitog zanimanja. Čuo si toliko nevjerojatnih priči. Savjeta. Uspona i padova od ljudi koji dolaze iz „stvarnog svijeta“. Naučio si još više od njih svih. Jer došli su podijeliti s tobom svoj život, svoju priču. Upravo to smo i htjeli kad smo planirali konferenciju.
Nakon formalnog dijela, dolazi i onaj neformalni (svi znate za taj dio J). Nikad ne ću zaboraviti trenutak kada sam ugledala koliko ljudi je te večeri došlo u Bačvu. Ne samo mi kao organizatori ili sudionici konferencije, već i sami predavači. Atmosfera je bila odlična. Pričaš sa svima, bio on sudionik ili predavač konferencije i shvatiš, da bez obzira na to što su u poslovnom svijetu „face“ da su i oni samo normalni ljudi s kojima možeš pričati o svemu.
Inspire Me grow up
Vjerojatno nitko od nas nije ni pomislio što će se sve dogoditi nakon te prve konferencije. Koliko daleko će to otići. Nakon Rijeke uslijedili su Pula, Osijek, Zadar, Zagreb. Neki gradovi po više puta. Sve to u tri godine. Stalno smo htjeli nešto novo, nešto drugačije. Radili smo na novim stvarima. Htjeli da svaka sljedeća konferencija bude bolja od prethodne.
Razvili smo portal na kojemu smo svi zajedno radili i dalje radimo. Pisali članke, intervjue. Svaki put kad bi Amel došao s novom idejom, prva reakcija bi bila „zar opet nešto novo“, ali na kraju ispadne odlično jer shvatiš da zapravo to želiš raditi. Moj prvi intervju bio je s glasnogovornikom HNS-a i kao osoba koja obožava nogomet to mi je bilo nešto zaista nevjerojatno. Danima sam se pripremala za taj intervju. Svaki sljedeći intervju bio je sve bolji. Što se pisanja tiče. Jer i dalje sam bila uzbuđena kao i prije onog prvog.
Shvatiš na kraju da ti intervjui imaju nešto posebno u sebi. Osobu s kojom radiš intervju možeš pitati što god ti padne na pamet. Što god si htio znati o nekom području ili o toj osobi, sada imaš prilike za to. Upoznaš osobu na jednom drugačijem nivou. Upoznaješ je bolje negoli bi imao prilike za to u nekoj drugoj situaciji. I drago mi je zbog svakog intervjua koji sam dosad odradila.
Alone we can do so little, together we can do so much
Prije par mjeseci uoči još jedne konferencije sjedimo navečer i pričamo o planovima. Tijekom razgovora spomenu se i ostali gradovi u kojima se u budućnosti planira organizirati konferencija i jedna od prisutnih osoba automatski kaže „znam ja tamo neke ljude pa ću vam pomoći“.
Zapravo je to ono, što čini cijelu Inspire Me priču. To zajedništvo. Spremnost na pomoć. Jer uvijek netko nekoga zna. Taj timski duh. Pregršt ideja i pozitivna atmosfera, a sve to možemo zahvaliti i našim ambasadorima koji su od prvog dana uz nas. I bez kojih ništa ne bi bilo ovako kako jest. Pomogli su nam kad god je zatrebalo na svim mogućim „frontama“ i postali osobe od povjerenja na koje možeš uvijek računati. Hvala vam na tome. Svima!
Također, veliko hvala Ekonomskom fakultetu u Rijeci, Danijeli i Dorjani koji daju jednu posebnu notu cijeloj priči i drago mi je da se Inspire Me konferencija održava upravo na vašem fakultetu.
S kim si takav si
Oduvijek ljudi pričaju da s kakvom osobom se družiš, takav ćeš i postati ili već jesi. S kim si takav si. I ne razmišljaš previše o tome. Jer ti se neda. Jer si premlad. No, dođe vrijeme kada shvatiš da to zaista jest tako. Da te „privlače“ osobe koje su ti slične. Imaju ista stajališta o stvarima kao i ti. Razmišljaju poput tebe. Još jedna pozitivna stvar Inspire Me priče?
Eto je. Koliko god različiti na prvu, na drugu smo svi isti. Ipak, radimo iste stvari. Zanimaju nas iste stvari. Imamo toliko toga zajedničkog da s osobom koju nikad nisi vidio u životu, klikneš na prvu. I to je ono najbolje od svega, ne moraš se opravdavati zbog nekog vlastitog razmišljanja jer te oni razumiju. Oni su ti.
The end
Organizacija događaja nešto je što volim najviše na svijetu. Veseli me. Opušta me. Koliko god bila umorna, kada je Inspire Me konferencija u pitanju, uvijek ću pronaći vremena. To je ono što volim. Što me zanima. Toliko toga sam naučila svih ovih godina. Što treba. Kako treba. Na što trebaš paziti. Na koje stvari ne smiješ zaboraviti. I iz godine u godinu kao da ima sve više sitnica na koje moraš obraćati pažnju kad organiziraš konferenciju.
Svaki detalj je važan. Mišljenja sam da je razlog tome što mi iz godine u godinu konferencija sve više znači. Kako i ne bi kad smo postali jedna, mala, prava obitelj J
P.S. Htjela bih se posebno zahvaliti Amelu Hadžipašiću. Voditelju koji nas drži sve zajedno od prvog trenutka i bez kojega ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Hvala za svaki savjet, sugestiju. Svaku pomoć i dobronamjernu kritiku jer sve što sam naučila, naučila sam zahvaljujući tebi. Nema riječi kojom bih opisala koliko sam ti zahvalna na svemu!
P.S.S. Svi vi koji čitate, a niste dio naše Inspire Me family, nadam se da sam vas uvjerila koliko toga dobroga vam se može dogoditi ako nam se pridružite jer za nas zaista vrijedi „with us everything is possible!” ;).
Više o prijavama za članove tima pronađi na .
