Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji sve je bliže, a mi smo imali prilike razgovarati s glasnogovornikom Hrvatskog nogometnog saveza, Tomislavom Pacakom. Najmlađi je glasnogovornik Saveza u povijesti, a prvi koji je radio s četvoricom različitih izbornika. Što nam je Tomislav rekao o tome koliko je zahtjevno biti glasnogovornik HNS-a, o promjenama koje se događaju u nogometu te kako teku pripreme reprezentacije za Svjetsko prvenstvo, otkrijte u nastavku.
Predstavite se ukratko našim čitateljima.
Rođen sam u Zagrebu gdje sam išao u XV. gimnaziju, maturirao sam u SAD-u i potom diplomirao na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. Nakon fakulteta kratko sam radio u Plivi, ali sam se uskoro u potpunosti predao portalu Sportnet.hr. Na Sportnetu sam prošao sve stepenice, na kraju sam bio kolumnist i glavni urednik te suvlasnik tvrtke koja je držala Sportnet. Izuzetno sam ponosan na taj projekt jer smo bili objektivan medij, daleko od senzacionalizma i žutila kojeg je danas u prekomjernim količinama. Prije pet godina postao sam glasnogovornik Hrvatskog nogometnog saveza.
Ekonomija i glasnogovorništvo nisu baš povezani. Kako ste s ekonomije došli do mjesta glasnogovornika HNS-a?
Da, nije baš uobičajeno, ali sport je uvijek bio moja strast. Tako mi je Sportnet bio veza sa sportom dok sam živio u SAD-u, pa onda i za vrijeme studija, da bih onda konačno tijekom perioda u Plivi shvatio da mi emociju koju budi sport ne može donijeti običan uredski posao. To me potaknulo da istražujem mogućnosti u karijeri koje su povezane sa sportom. Iskustvo, znanja i vještine koje sam stekao radeći na Sportnetu omogućile su mi priliku danas raditi u HNS-u, što je nekome tko voli sport svojevrsno ispunjenje sna. Koliko god ovaj posao bio naporan ili stresan, neprocjenjivo je, primjerice, biti s hrvatskom reprezentacijom u svlačionici nakon velike pobjede.
Opišite nam kako izgleda jedan radni dan glasnogovornika.
Dinamičnost je jedna od glavnih karakteristika ovog posla, pa je teško opisati jedan dan. Sasvim je drugačiji jedan dan s reprezentacijom, jedan dan kada Savez ima neku kriznu situaciju o kojoj treba komunicirati ili jedan, nazovimo ga, „običan dan“ kada planiramo digitalnu strategiju ili neku promotivnu kampanju. Meni je rad na različitim projektima profesionalno najzanimljiviji i pritom mogu najviše koristiti svoja znanja s fakulteta, pa me to najviše ispunjava, ali kao što to obično biva, operativa često oduzme najviše vremena. Dogovori i autorizacije intervjua, planiranje i organizacija medijskih aktivnosti, izdavanje brošura i drugih publikacija, upravljanje digitalnim sadržajima – to su sve svakodnevni poslovi.
Koliko je zahtjevno biti glasnogovornik HNS-a?
U Hrvatskoj svakako nije lagano, ha, ha. Hrvatski nogometni savez je pod priličnim povećalom javnosti i medija – s jedne strane to je dobro jer bi puno organizacija voljelo toliko prostora u medijima, ali s druge strane, nosite se s puno kritika među kojima ima i onih konstruktivnih i dobronamjernih, ali i puno malicioznih i neutemeljenih. Puno je tu kriznih situacija, koje proizvode priličan stres, a pritom vam je posao stalna dostupnost – 0-24, 7 dana u tjednu.
“Volio bih da se svi zajedno više bavimo pozitivnim projektima, jer ima puno lijepih priča koje mogu inspirirati.”
Kako uspijevate uskladiti privatan i poslovan život uz sva putovanja s obzirom na to da ste rekli da putujete na svaku utakmicu reprezentacije?
Uz puno razumijevanja od strane supruge, ha, ha. Reprezentacija nije toliki problem – pet puta godišnje imamo okupljanje od 8-10 dana, tada je intenzivno, ali onda ste neko vrijeme mirniji. Veći izazov su velika natjecanja kada nisam kod kuće više od mjesec dana, kao i ta činjenica da niste s poslom gotovi u 4 sata ili da petak ne označava nužno i početak vikenda. Nisam pronašao posebnu formulu za usklađivanje poslovnog i privatnog – trudim se to odvojiti, kvalitetno provoditi svoje vrijeme, a nekad sam u tome više, nekad manje uspješniji.
“Usklađivanje privatnog i poslovnog nije izazov samo ovog posla nego i današnjeg vremena. Mislim da puno ljudi traži načine kako to najbolje uskladiti.”
Promjene u nogometu
Što mislite o promjenama koje su sve više prisutne u nogometu? Primjera radi, ukidaju se prijateljske utakmice, a uvodi se Liga nacija. Mislite li da su ovakve promjene pozitivne ili negativne?
Smatram da je Liga nacija sjajno natjecanje jer zamjenjuje prijateljske utakmice koje su i savezima i igračima, pa i navijačima, nepotrebne i ne posebno zanimljive jer nemaju natjecateljsku draž, a zna se dogoditi da se i igrači ozljede u tim utakmicama od kojih nema posebne koristi – primjerice Marko Pjaca ili nedavno Milan Badelj. Liga nacija je dobro osmišljeno natjecanje, a posebno je zgodno za nas jer smo u najjačem razredu te ćemo igrati s najjačim reprezentacijama na svijetu. Također, veliki sam zagovornik video tehnologije. Neće riješiti sve sudačke pogreške, ali bi morala omogućiti da utakmice odluče o nekim kardinalnim previdima sudaca, što je za nogomet izuzetno važno. Nogomet nepotrebno kaska za drugim sportovima u implementaciji tehnologije, a niti u jednom drugom sportu to nije imalo negativne efekte, iako je skoro uvijek bilo protivnika.
Kako komentirate navijačke ispade na utakmicama?
I kao građanin Hrvatske i kao glasnogovornik HNS-a mogu reći da osuđujem sve oblike navijačkog (ili bilo čijeg) nasilja, verbalnog ili fizičkog. Nasilju nije mjesto ni na stadionima, ali ni u društvu. Nije to samo naš problem niti smo ga mi izmislili, ali činjenica je da je HNS među najkažnjavanijim savezima na svijetu, a naši klubovi među najkažnjavanijima u Europi – toga moramo biti svjesni i protiv toga se moramo boriti. Savez i klubovi to ne mogu sami, bez pomoći institucija to ne ćemo moći, a za to je potrebna jasna osuda svih segmenata društva. Idemo krivim smjerom kada huliganske ispade krenemo opravdavati nekim drugim razlozima, a pritom počnemo brkati uzroke i posljedice.
Pripreme za Svjetsko nogometno prvenstvo
Koliko su zahtjevne pripreme reprezentacije na Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Svakodnevno slušamo kako Savez ima puno aktivnosti? Koje su to?
Prilikom izrade rasporeda aktivnosti reprezentacije, uvijek ste suočeni s dvije želje; s jedne strane imate brojne sponzore, medije, navijače, udruge, institucije i druge organizacije koje žele ili trebaju reprezentaciju i reprezentativce za nešto – za reklamu, za intervju, za druženje, fotografiranje, štogod. S druge strane, želite reprezentaciji ipak omogućiti što veći mir i fokus na ono zbog čega su tu – treninzi i priprema za nastup na Svjetskom prvenstvu. Savezu je u prvom planu nogomet i nogometaši, stoga se i sve drugo podređuje tomu, uz naravno poštivanje svih navedenih – zato uz treninge svakodnevno imamo i medijske aktivnosti; zato ponekad imamo otvoreni trening za navijače, zato nekoliko sati posvetimo sponzorima, neki dan odredimo za posjet bolnici ili nekoj drugoj ustanovi gdje naši igrači razvesele najmlađe navijače itd.
Što je za Vas uspjeh? Što mislite da je potrebno, a da bismo za neku osobu mogli reći da je uspjela?
Možda zvuči kao floskula reći da si uspješan ako si sretan, ali nekako mi se čini da se svodi upravo na to. Kako biti sretan, to je već teže pitanje, i mislim da je odgovor drugačiji za svakoga. Meni se čini da je u tom kontekstu važno maksimalno se truditi, bilo na privatnom ili poslovnom planu. Imam osjećaj da, što više svojeg vremena, znanja i emocija uložim u neki odnos, neki projekt ili bilo što čime se bavim, budem sretniji i zadovoljniji, čak i ako se kratkoročno to možda ne vidi kroz neki rezultat. Biti dosljedan sebi, svojim vrijednostima, raditi što više ono što volimo i pritom se truditi ispuniti svoje potencijale – ne mislim samo u poslovnom kontekstu – to mi se nekako čini kao put prema sreći. Taj put, kao i put prema uspjehu, nikada ne završava – sreća i uspjeh stoga ne mogu biti neki ciljevi s rokovima, jer danas vas teško može činiti sretnim nešto od jučer, niti nešto od sutra. Svakoga dana vam treba novi razlog za sreću.
Moje je mišljenje da sreća ipak prvenstveno proizlazi iz privatnog života, od osoba koje su oko vas – obitelji i prijatelja – ali možda za nekoga drugoga vrijedi nešto drugo.
