Obitelj Stanger poznata je kvarnerska ugostiteljska obitelj. Počeli su od pekarstva i trgovine, a nastavili s ugostiteljstvom i turizmom. Igor Stanger treća je generacija u obitelji koja se bavi ugostiteljstvom. Tijekom godina i sam se okušao u vođenju kafića, pizzerije, restorana. No, prije tri godine odlučuje se za korak više. Zajedno sa suprugom Lidijom otvara mali, obiteljski hotel, Boutique hotel Acaciu te Restoran Štanger.
U turizmu od rođenja
Jesu li mu ugostiteljstvo i turizam bili nametnuti s obzirom na obiteljsku tradiciju? „Ne. Ja sam se rodio u tome. Uvijek sam bio s gostima te bi me oni i vodili na kupanje. Već sam kao mali znao pomagati u restoranu. To mi je bilo prirodno“ odgovara Igor.
Da je tome zaista tako dokazuje i činjenica njegove aktivnosti u brojnim udruženjima. Tako je bio predsjednik ceha ugostitelja i turističkih djelatnika pri Obrtničkoj komori Primorsko-goranske županije, član ceha ugostitelja i turističkih djelatnika pri Obrtničkoj komori Republike Hrvatske, član Vijeća Turističke zajednice Lovran i TZ Medveja, član Komisije za praćenje kvalitete nastave u Ugostiteljskoj školi Opatija, član Udruženja obrtnika Opatija, član Savjeta za urbanu aglomeraciju Rijeka te vijećnik u Općini Lovran.
Odakle motivacija za sudjelovanje u svemu tome? „Želja za promjenom potaknula me na bolje upoznavanje sustava“ objašnjava Igor.
„Mi smo domaćini. Mi moramo pružiti našem gostu što bolje uvjete. Razumjeti ga i gledati njegove želje i zahtjeve.“
Poduzetnički angažman
Danas ima mnogo udruženja i grupa poduzetnika kojih nekada nije bilo, objašnjava u nastavku Igor pa dodaje kako je snaga samih udruženja tim jača što iza njih stoji više ljudi. No, problem je u tome što je mali broj poduzetnika aktivan jer samim time izostaje snaga pregovaranja ili snaga argumenata.
Zašto je to tako? „Jedan od razloga je taj što ljudi rade svoj posao, a drugi je taj naš mentalitet gdje ljudi misle da se nikad ništa ne može promijeniti i da nema smisla trošiti vrijeme. No, uvijek se može sve promijeniti“ priča Igor.
„Upornošću se stvari mogu promijeniti, ali potrebno je i da se što više ljudi uključi kako bi se one zaista i promijenile.“
Otvaranje hotela dugogodišnja je želja, no bio je to dugotrajan proces. Od problema u prostornim planovima, neznanja stručnih osoba do ogromne projektne dokumentacije. „Tri godine su nam trebale da bismo samo posložili svu potrebnu papirologiju“ objašnjava Igor.
Uz sve to, proveli su mnogo vremena sami istražujući i kontaktirajući brojne ljude s obzirom na to da su zakoni i pravilnici nerazumno pisani te postoji puno pravnih praznina. Je li požalio što je krenuo u građenje hotela? Odgovara da nije jer ako i postoji problem, potrebno ga je riješiti kako god.
Promjene u standardima kvalitete
S obzirom na to da je već godinama u ugostiteljstvu i turizmu, zanimalo me kakvi su današnji gosti u usporedbi s gostima od prije 10-20 godina. „Zahtjevi se stalno mijenjaju. Gost kao gost je uvijek dobar. Normalno je da su danas gosti daleko zahtjevniji. Kada su moji roditelji tek krenuli s iznajmljivanjem soba, tada je bila jedna kupaona na četiri sobe. Nakon toga se u sobu stavio umivaonik što je u to doba bio ekstra standard. S godinama se sve to promijenilo“ priča u nastavku.
Je li potrebno da se poduzetnici, odnosno ugostitelji prilagođavaju novim promjenama i sve zahtjevnijim gostima? Igor odgovara da je to stvar pojedinca, karaktera i viđenja kako netko vidi stvar, ali i možda stvar nečije lijenosti.
„Ima ljudi koje s jedne strane stvaraju nevjerojatne nove stvari i prate najnovije trendove. Dok s druge strane vidimo one koji se drže klasike i tradicije.“
Budućnost turizma
U kojem smjeru ide hrvatski turizam? Koliko ga je pandemija uzrokovana bolesti COVID-19 unazadila i je li ga uopće? Igor govori kako hrvatski turizam ima nekoliko smjerova i mnogo mogućnosti.
„Imamo priču oko Zrća, zatim priču vezanu za nautičare gdje smo već sada uspjeli i postali svjetska top sila.
Nadalje, imamo priču Dubrovnika kao primjera vrhunskog turizma.“ Nemoguće je u svemu ovome ne spomenuti i Opatiju.
„Vjerujem da će i Opatija zahvaljujući novim investitorima uskoro biti jedna top destinacija ne samo Hrvatske i Europe već i šire“ nadovezuje se na raniju priču. Problem Opatije je u nedovoljnim investicijama te ne praćenju trendova. Također, Opatija ima male hotele, a koji nisu u mogućnosti ponuditi veći i bolji sadržaj svojim gostima.
„Potrebno je da se Opatija orijentira na specifične oblike turizma u zimskim mjesecima kao što su kongresni ili zdravstveni. Na taj bi način hoteli bili popunjeni tijekom cijelog tjedna. No, svakako je potrebno da se hoteli podignu na višu razinu i da budu kvalitetniji te s većom ponudom.“
A u kojem smjeru ide njegova ugostiteljska i hotelijerska priča? „Planovi su uvijek bili veliki. Ideja je ovog hotela uvijek bila da ima 25 soba. No, eto, sve to traje, a potrajat će i još koju godinu dok se ne krene u realizaciju.“
Objašnjava kako uvijek postoje ograničenja. No, ono što je potrebno njemu, ali i svima onima koji ulaze u poduzetništvo jest da država pojednostavi načine, da pojednostavi i smanji potrebnu dokumentaciju.
Tko zna, možda bi broj poduzetnika tada bilo uvelike veći nego li je to danas. Kad bi samo država zaista i pitala poduzetnike što im je potrebno.
