Albert Gajšak ima 19 godina i tri četvrtine i uspješan startup MAKERbuino koji je pokorio svijet pametnih gadgeta. Svoju prvu tvrtku pokrenuo je s 18 godina iz srednjoškolskih klupa matematičke gimnazije u Karlovcu, a trenutno zapošljava 6 osoba i sam radi u njoj. Osim što voli indijske oraščiće i sve što vole mladi, voli lemiti, sklapati, stvarati i graditi. Evo gdje ga je to dovelo:
Kako je krenula priča o MAKERbuino-u?
U osmom razredu osnovne škole složio sam svoj prvi MAKERbuino. Tada sam shvatio da od elektroničkih komponenti koje imam doma mogu slagati pametne uređaje. To mi je bilo jako interesantno, ali nisam tada mislio da bi se to moglo prodavati. Pohađao sam tečajeve, informirao se o elektronici i izrađivao gadgete. Radio sam to kao hobi i uživao u tome. Jednom prilikom nosio sam MAKERbuino na jedan sajam i vidio da je to ljudima jako interesantno. Situacija se zahuktala 2016. kada smo bili na europskom sajmu inovacija. Tamo smo dobili nagradu za najbolju inovaciju i postigli veliku medijsku pozornost. Onda je u priču ušao Tomislav Car koji je u ovoj priči vidio biznis. On je bio moj mentor i investitor i pomogao mi da osnujem svoju tvrtku u četvrtom razredu srednje škole. Nije se to dogodilo preko noći. Četiri godine sam razmišljao o tome da li otvoriti tvrtku ili ne, kako to financirati. Na kraju se odlučio za taj potez i za kickstarter kampanju. I to je bio proces koji je trebalo pomno isplanirati. A osoba koja me potaknula na otvaranje startupa je Tomislav Car koji mi je rekao sljedeće:
„Albert, ti si pametan i možeš upisati jako dobar faks. Kad ga završiš, možeš dobiti jako dobar posao. Ali pitanje je da li želiš raditi za Google ili biti Google?“
Mi najvjerojatnije nećemo biti Google, ali ja ipak biram to: plasirati svoje ideje i proizvode na tržište, a ne ostvarivati tuđe po naredbi.
MAKERbuino nije se dogodio preko noći, a nije niti sve išlo glatko.
Kad sam tek krenuo baviti se ovime, krenuo sam iz fore. Bilo mi je fora lemiti, sklapati, stvarati. O biznisu nisam znao ništa. Zato sam i napravio hrpu početničkih pogreški. Recimo, kad sam tek krenuo, zaposlio sam 13 frendova da kod mene rade studentske poslove preko ljeta. To je prošlo jako, jako loše. Nemoj zapošljavati djelatnike jer su ti super frendovi nego jer se kuže u posao. Kada zapošljavaš frendove i rodbinu, dogodi se da te ne shvate ozbiljno kada dođe do problema. A onda problem postane još veći. Isto, kad sam krenuo, nisam imao ideju o tome da na mailove trebam odgovoriti što prije. Ja sam pustio da se to kuha. 🙂
Dosta sam i novaca skurio na gluposti. Ja sam imao vatreno krštenje: meni su s 18 godina dali 100 tisuća dolara da ih ja rasporedim po ljudima, dobavljačima, proizvodnji, rezervama… Nije lagan zadatak niti za čovjeka od 50 godina koji ima iskustva, a kamoli za mene koji sam išao još uvijek u srednju školu i usporedno s pokretanjem biznisa pripremao maturu. Najgore je prošlo, iako stalno ima nekih manjih i većih prepreka. Citirat ću Rimca: „Svaki startup suočava se s konstantnim mikrokatastrofama. Neke su veće, neke manje.“
Kako je izgledalo pokrenuti startup iz školskih klupa?
Pa bilo je užasno. Ne bih preporučio nikome da to napravi. Odnosno ne bih preporučio nikome da to napravi tim intenzitetom. Ja sam doslovno jedan dan izašao s hrvatskog i pokrenuo firmu. Radio sam do 3 ujutro, a u 7 se dizao za školu. Paralelno s tim tempom pripremao sam i maturu. Na kraju je sve super prošlo. Zatim je došlo do točke da moram birati želim li dalje na fakultet ili se želim posvetiti svom startupu. Nisam se želio dovesti u situaciju da odaberem oboje i da niti jedno ne funkcionira onako kako sam zamislio jer se ne mogu posvetiti niti jednom u potpunosti. Mislim da sam upisao fakultet usporedno s vođenjem startupa, da ga nikad ne bih završio, a niti firma ne bi bila uspješna kao što je. Da sam se odlučio za neki freelance, to bih mogao izvesti uz faks. Ali startup koji se bavi hardverom zahtjeva potpunu posvećenost i prisutnost. Ako želiš u nečemu uspjeti, moraš se tome posvetiti, moraš dati svoj maksimum.
Ipak zahvalan sam na tome. Zahvaljujući tom iskustvu izgradio sam karakter, dobio neke nove poglede na svijet koje možda neki nemaju do tridesetih. Brzo shvatiš kako sve funkcionira kad ti se ovako nešto dogodi jer se lupiš u glavu par puta i moraš učiti brzo. S druge strane, brzo i izgaraš, vrlo je stresno.
“Ako želiš u nečemu uspjeti, moraš se tome posvetiti, moraš dati svoj maksimum.”
Kako funkcionira startup?
Za dobro funkcioniranje startupa ključan je karizmatični vođa. Nisu bitne godine ni obrazovanje već karizma. Vođa treba „vući“ konope i biti u prvom redu. Stalno prisutan tijelom i duhom. Onaj tko misli da će startup funkcionirati ako delegira zadatke i ode na godišnji odmor, taj se vara. Kako bi startup funkcionirao, vođa treba inspirirati svoje djelatnike. Kada oni vide da on radi najviše od svih kako bi rasli svi zajedno, i oni će dati svoj maksimum.
Znači ti si svojim djelatnicima inspiracija. A što je tvoja inspiracija?
Moja inspiracija je zapravo moj „dream come true“. Iako sam jako rano dobio puno odgovornosti, i nisam zapravo skužio kako se sve to brzo dogodilo, ovaj posao meni stvara veliko zadovoljstvo. Umjesto da kao moji vršnjaci živim od novaca koje mi daju roditelji, ja sam taj koji daje roditeljima novac. To mi je neprocjenjivo. Samostalnost koju sam dobio kroz ovaj posao me inspirira. Isto tako činjenica da se nešto radi u gradu u kojem nema ničega, da se otvaraju nova radna mjesta i privlače zaposlenici iz Zagreba, to je isto velika inspiracija.
Zato idemo dalje i rastemo. Ove godine izbacit ćemo jedan novi proizvod. Bit će to proizvod sličan MAKERbuino-u, ali opet različit. I njegovo lansiranje financirat ćemo kickstarter kampanjom koju spremamo za kasnije ove godine.
Kako je imati startup u Hrvatskoj?
Smatram da je za startup dovoljan laptop, a možeš biti bilo gdje u svijetu. Hrvati su jako njurgavi: „Kod nas je jako loše. Kad odeš van, svi problemi su riješeni.“ E pa ja kažem da nisu. Osoba koja se trudi i radi može uspjeti bez obzira na to da li BDP raste ili pada. S obzirom na našu financijsku situaciju, naši kupci nisu iz Hrvatske. Prodali smo 5.000 MAKERbuino-a, a od toga više od 90% u inozemstvo. Iz Karlovca. Dakle, može se uspjeti. Čak mislim da je nama ovdje lakše u usporedbi na startup iz Francuske ili Njemačke ako uzmemo u obzir neke troškove koje proizvodnja zahtjeva. Ako uzmemo u obzir samo cijenu djelatnika, možemo lako zaključiti da mi možemo proizvesti proizvod s nižim troškovima, a onda ga jeftinije prodati i više zaraditi. Naša obrazovana radna snaga koja priča svjetske jezike, a još uvijek je uvjetno rečeno „jeftina“, naša je prednost. Isto tako, kvaliteta života je daleko bolja. Zato mislim da je bolje raditi u Hrvatskoj.
