Intervju: Blanka Lasić, trenerica socijalnih vještina, NLP praktičar i coach
Za početak možete li nam reći nešto o sebi u kratko, predstaviti se čitaocima koji nisu čuli za Vas?
Ajme ukratko, to mi je baš veliki izazov. Dobro idemo s činjenicama, dakle Blanka Lasić, 34 godine, ponosna majka dva prekrasna sina, ekonomist po struci i područje rada nekako gdje sam se najviše fokusirala su ljudski resursi, odnosno osobni i organizacijski razvoj.
“Meni je cijeli život i planeta na kojoj se nalazimo inspirativna.”
FOTO: Katarina Skrbin
Tijekom studija ekonomije shvatili ste kako želite raditi u ljudskim potencijalima. Možete li nam pojasniti kako se razvila ta želja i kako je u tom trenutku izgledala vizija o budućnosti Vaše karijere?
Dakle ja sam završila Vern, naglašavam to zato što mi je tada u tom trenutku bilo jako važno da osim teorije imam dosta i praktičnih znanja. Naravno tijekom studija se u jednom trenutku pojavilo da moraš izabrati kolegij, bilo je tu svega i ja sam se jednostavno odmah na prvu opredijelila za ljudske resurse jer ima tu riječ ljudsko, a meni je to jako važno. Tako da sam zapravo prvo slušala taj kolegij. Ja vjerujem da se ne samo želja već i velika strast i ljubav dogodila već nakon prvog predavanja, gdje sam ja i sebi i svima drugima u svojoj okolini rekla “Ok”, ja napokon znam što ću raditi u toj cijeloj širini ekonomije, jer kada si ekonomist zaista imaš veliki izbor svega onoga što možeš raditi. Ja sam tada shvatila da ljudski resursi neće biti samo moja karijera i moj posao nego će baš biti moj neki poziv. Tako da neposredno nakon fakulteta sam otišla raditi u obiteljsku firmu, jednostavno iz razloga da još malo steknem poslovnog iskustva u kontroliranim uvjetima, što nisu bili ljudski resursi i nekako sam osjećala reciprocitet prema roditeljima da kompanija koja mi je omogućila da idem i na privatni fakultet i imam još mnogo štošta, da jednostavno to nekako vratim mojim radom. Međutim uvijek je gorila ta želja za ljudskim resursima i nakon tri godine rada u obiteljskoj firmi odlučila sam dati otkaz vlastitoj obitelji i jednostavno tražiti svoj prostor u području HR-a. Danas se vrlo često priča o manifestiranju nekih svojih želja i onoga što želiš biti, vizualiziranju, tako da sam ja već tada isto to radila ali naravno u kontekstu toga su bile i određene aktivnost koje sam morala učiniti da uopće dođem do ljudskih resursa i jednostavno se dogodilo. Ja sam to silno željela to je bilo ono gdje sam htjela dati svoj doprinos, puno učiti i dobila sam zapravo prvo korporativno zaposlenje i to su baš bili ljudski resursi na što sam bila jako sretna i ponosna i nekako moja vizija cijele karijere u ljudskim resursima tada nije bila megalomanska niti sam u potpunosti znala u kojem će smjeru to otići. Meni je jedino bilo važno da uđem u zajednicu i da počnem svoj rast i razvoj u kontekstu ljudskih resursa i svega što oni nude, pa sam samim time tako i počela. Prvo kreneš nekako s asistentskim pozicijama, onda kreneš sa selekcijom i u jednom trenutku kada stekneš određeno znanje i iskustvo možeš već prepoznati hoćeš li ostati u selekciji ili ćeš u development, kontroling ili kadrovsku službu. Ja sam tada jer sam veliki ljubitelj znanja, učenja i razvoja već nakon par mjeseci rada u ljudskim resursima odlučila da je moj smjer definitivno development. To je od prilike to, izrazito ukratko.
“Mislim da ne postoji recept za išta osim eventualno za kolače ili neke kemijske formule.”
FOTO: Katarina Skrbin
Što Vas je potaknulo na pokretanje vlastitog biznisa, kada je bio taj trenutak kada ste shvatili da želite osnovati vlastitu firmu?
Imala sam nekoliko takvih trenutaka, pa zapravo bih rekla da su se jednostavno posložili razni aspekti. Mislim da sam u datom trenutku baš bila zrela, ja kao ja. S druge strane već sam relativno dugo bila u firmi u kojoj sam tada bila i jednostavno sam osjećala da sam na razini mog osobnog razvoja, nekako prerasla tu organizaciju. S treće strane ja dolazim iz poduzetničke obitelji, tako da je meni to nekako ukomponirano duboko u meni i baš sam jednostavno osjetila taj poziv. I vrlo često i na predavanjima pričam tu priču, imala sam doslovno glasove u glavi, koji ti non-stop vrište, nešto kao idi za svojim snom. Ti možda još uvijek ne znaš što taj san znači, na svjesnoj razini, međutim došla sam mužu i rekla, OK znači ja ili ću morati zbog tih glasova biti hospitalizirana ili ću ih morati poslušati i nešto napraviti. Tako da je bio zapravo splet raznih okolnosti i događaja sa mnom samom i zapravo svim u mom okruženju. Jednostavno sam osjetila poziv i odlučila da idem eksperimentirati. Ne znam što će se dogoditi i kako će to zapravo biti, znam što želim sada je pitanje kako će se to odviti. Ja sam sada godinu dana u toj ulozi poduzetnika i uživam. Jako sam sretna i zahvalna i sebi i svom okruženju i svojoj obitelji što me u datom trenutku podržavala i dala mi taj značajan, podržavajući vjetar u leđa da zaista to i ostvarim.
“Nakon 3 godine rada odlučila sam dati otkaz vlastitoj obitelji.”
FOTO: Katarina Skrbin
Tko vam je bio najveća podrška i uzor prilikom procesa osnivanja tvrtke?
Ovisi u kojem smislu. Jako mi je bilo važno da moj suprug razumije što ja želim i dogovori se sa mnom da je u redu da sam sad neko vrijeme pod njegovim okriljem, jer imate planove i vizije u glavi i poslovni plan i svašta nešto međutim stvari se ne odvijaju odmah u početku onako kako mi možda očekujemo. Tako da sam imala prvih par mjeseci rada zapravo skoro pa nikakva primanja i onda mi je bilo važno da moj suprug razumije što ja želim i da se nekako dogovorimo kako će zapravo taj cijeli proces izgledati, koliko dugo ću ja zapravo ovisiti o njegovim primanjima, kada će se moja primanja u pravom smislu te riječi početi i ostvarivati. U tom smislu mi je on jako puno pomogao i jako sam mu zahvalna na tom, i zapravo sam sretna i ponosna jer smo mi kao odrasli i zreli ljudi sjeli i stavili sve karte na stol i stvarno otvoreno razgovarali, jel to zaista taj trenutak ili je to još uvijek negdje potaknuto nekim drugim nezadovoljstvima ili hirovima. S druge strane okružena sam sa fantastičnim ljudima koji su mi ili prijatelji ili ostatak rodbine koji su uvijek tu kada imaš nedoumice ili nešto što želiš s njima podijeliti što ti je jako dragocjeno. Osoba koju ću zadnju navesti, šećer na kraju, meni je moja majka uvijek uzor, ja sam odrasla uz nju, ona mi je usadila sve vrijednosti, sve radne navike, odgovornost, samostalnost. Nekako se sjećam da sam i kroz djetinjstvo uvijek imala tu slobodu istraživanja. Nekako mi nisu bile nametnute stvari, uvijek sam imala mogućnost isprobati na vlastitoj koži da li je to za mene. Da zaključim mama, moji dragi prijatelji i moj dragi, prekrasni suprug.
“Posla ima za sve, ali ljudi moji moramo raditi.”
FOTO: Katarina Skrbin
Ranije ste spomenuli da je bilo nekoliko trenutaka kada ste razmišljali o osnivanju vlastite firme, a jednostavno niste bili spremni. Jeste li u situaciji kada ste osjetili da ste spremni za to ikada pomislili odustati?
Uf, kako ne. Imam ja još uvijek te takve trenutke ali nekako prihvaćam da su dio i životnog i poslovnog procesa. Moram priznati da još uvijek nisam upoznala nikoga tko nije o tome razmišljao ili još uvijek ne razmišlja. Zapravo moje razmišljanje o osnivanju vlastite kompanije i nekako odmicanja od korporacije, bih rekla da je trajalo i dvije godine. Tu sam jako puno razmišljala jesam li spremna u smislu mog znanja, iskustva, mudrosti itd., da li uopće ima smisla izlaziti s time na tržište jer tržište je poprilično već pomalo i zasićeno ako ne i opterećeno s razno raznim trenerskim kućama i coachevima. Onda sam razmišljala ima li smisla dok se tržište malo ne isprofilira i ne iščisti ulaziti u tu cijelu priču, a da ne spominjem činjenicu da imam dva mala sina gdje me cijelo vrijeme proganjalo razmišljanje “Ok, što je s tobom?”, nemoj se kockati sa svojim životom i životima svoje djece, jer na ovom sada poslu imaš i sigurnost i jako dobra primanja, razne beneficije kojih ti se teško odreći, navikneš se na to.” Tako da je moj proces pripremanja za otvaranje vlastite firme trajao čak i dvije godine.
“Meni je moja mama uvijek uzor.”
FOTO: Katarina Skrbin
Smatrate li da postoji neki recept za uspjeh, i ako da, koji je? Koje osobine bi trebala imati osoba kao lider?
Ne mislim da postoji recept za išta, osim eventualno kolače ili neke kemijske formule. Danas se jako puno priča o uspjehu i, kada pričam sa svojim kolegama ili prijateljima o uspjehu uvijek zapravo iznova definiramo i iznenadimo se što zapravo uspjeh za bilo koga od nas znači. Nekome je uspjeh imati mir, nekome imati milijune na računu, nekome biti prihvaćen u društvu i okolini, tako da mislim da nema recepta. Ono što vrijedi iz moje perspektive je da se ljudi trebaju baviti sobom prije svega, i najviše sobom, znanjem i osobnim razvojem. Nelson Mandela je rekao “Ako pričamo o oružju, onda je znanje nešto najveće što možeš imati i što možeš podijeliti zajednici”, tako da ja stojim uz to. Radite na sebi, osvježavajte svoje vrijednosti i svoje potencijale, propitkujte se, razgovarajte sami sa sobom iako će možda netko misliti da ste ludi, budite ludi, dobro je biti malo i lud. Što se tiče leadershipa to je isto danas apsolutni “baze-word”, o leadershipu se priča, piše, snimaju filmovi…Ja sam nekako razmišljanja da lider ako želi može biti svatko. Moja filozofija je da gdje god se nalaziš možeš biti lider. Ne vežem leadership uz pozicije. Mislim da ima puno ljudi koji imaju jako visoke pozicije, a daleko su od leadershipa. Isto tako poznajem prekrasne ljude koji su po nekakvim hijerarhijskim strukturama na poprilično niskim pozicijama, a veličanstveni su lideri i u svom okruženju jako puno utječu na to da se drugi osjećaju dobro, da se druge čuje, da se drugi vide i da jednostavno vode smislene razgovore i živote što god to za njih značilo. Za mene je leadership sve ono dobro što možeš potaknuti ne samo u sebi, nego i u drugima. Mislim da nema univerzalne definicije i dapače voljela bi od što više ljudi saznati što za njih leadership znači.
“Primite se knjige, učite, radite na sebi, budite autentični, pratite unutarnje glasove, budite hrabri, vjerujte u sebe i u konačnici okružite se ljudima koji u vama potiču najbolje.”
FOTO: Katarina Skrbin
Koliko je danas u Hrvatskoj teško voditi vlastito poduzeće, dolaziti do novih klijenata i sl., te koja je najveća prednost vlastitog poduzeća?
S obzirom na sve što čujemo u vijestima i čitamo u novinama ili na portalima te kada slušamo druge poduzetnike problema ima. Međutim ja ne želim osporavati te probleme, ali isto tako ne želim se niti s njima previše opterećivati, zato što mislim da ne vode nikuda. Jednostavno treba poštovati ono što je zakonski propisano, koliko god to možda nama zvučalo nebulozno i nije baš previše konstruktivno ali je zakon i trebaš ga poštovati. Ja još uvijek, moram nagalsiti da sam u ulozi poduzetnika relativno malo, nisam naletila na nekakvu nezgodnu situaciju niti u suradnji s nekim drugim kompanijama, niti u suradnji s državom. Možda jer sve svoje obveze izvršavam redovito i kako treba. Hvala mama :). Ja se volim fokusirati na ono što je moguće i na ono što je pozitivno, ekološki i zdravo. Da li je teško naći nove klijete, jeste. Međutim, ako revno radiš, i ako znaš što radiš, i u tome si zaista dobar i kvalitetan klijenti dođu. Na početku možda imaš previsoka očekivanja, da automatski moraš imati bazu klijenata čim si se pojavio na tržištu. Kolokvijalno znam reći “imaš posla onoliko koliko lopatariš”. Ako sjediš doma i čekaš da te netko primijeti i da te netko čuje, onda ćeš teško pronalaziti klijente, ako si aktivan i usmjeren na ono u čemu si najbolji, ljudi će te primijetiti i jednostavno će ti doći. Posla ima za sve, ali ljudi moji moramo raditi. Danas ima puno ljudi koji grintaju i kukaju, ali ja se od toga mičem što je više moguće i jednostavno se okružujem s ljudima koji u meni bude strast, inspiraciju, najbolju mene, autentičnu mene i onda sve te stvari koje me ometaju i koje mi nikako ne pomažu jednostavno uopće ne dolaze u fokus. Ali što se tiče države, imamo jako puno prostora za učiti i mijenjati modele i načine poslovanja.
“Sjećam se kada sam u Zadru ušla u dvoranu meni je to bio kao Hollywood.”
FOTO: Katarina Skrbin
Vaša tvrtka se prvenstveno bavi pomoći u osobnom i organizacijskom razvoju. Koliko su danas ljudi svjesni važnosti kako osobnog tako i organizacijskog razvoja, te je li po vama to dovoljno?
Mislim da neću biti nikada u potpunosti zadovoljna koliko smo mi svjesni prije svega osobnog razvoja, zato što je to po meni nešto što nikada ne staje osim kada napustimo ovaj svijet. U ovom trenutku se užasno puno o tome priča i piše, društvene mreže su prepune razno raznih story telling varijanti osobnog razvoja i raznih ponuda u kontekstu osobnog razvoja. Ja vjerujem da se mi polako budimo, što je super. Osobni razvoj je tematika koja nije površna i kojoj treba dati vremena. Onog trenutka kada se čovjek počne buditi iz neke kome, treba mu dati vremena da zaista otvori oči i da uđe u taj trenutak i sam dođe do zaključka da je vrijeme za neki zaokret i promjenu. U tom trenutku ako čovjek treba podršku na tom hrabrom putovanju nastupamo mi koji se bavimo prije svega coachingom, a nakon toga idu i skillovi i treninzi. Što se tiče organizacijskog razvoja kada pričamo o kompanijama uvijek su tu velike korporacije koje su svjesnije cijelog tog razvoja za njih, jer one imaju puno veće budžete s kojima raspolažu. Jednostavno im je taj segment pristupačniji, nego nekome tko to radi na privatnoj razini. U ovom trenutku nisam u potpunosti zadovoljna kako je sada stanje, ali ono što me iznimno veseli je da se stvari ipak mijenjaju i ako ovako nastavimo to bi mogla biti super priča i mogli bi se malo izdići u kontekstu nacionalnog identiteta i pozicioniranja nas kao kadrova i persona.
“Ili ću morati zbog tih glasova biti hospitalizirana ili ću ih poslušati i nešto napraviti…Odlučila sam da idem eksperimentirati.”
FOTO: Katarina Skrbin
Postoje li neki klijenti koje smatrate prekretnicom u svojem radu ili kod kojih ste primijetili najveći napredak koji ste postigli s nekim?
Sada mogu govoriti o rezultatima mog rada u korporacijskom segmentu gdje sam bila više prisutna pa sam mogla odmah vidjeti na licu mjesta kada se događaju promjene, jer sam bila interni trener, pa ljude koje treniraš imaš priliku vidjeti svaki dan i možeš ih lijepo pratiti. Sada unutar ovih godinu dana mogu reći da ima značajnih pomaka u smislu organizacijskog razvoja. Fascinira me što ljudi imaju jaku potrebu stalno se zahvaljivati kada proces završi, pa dobivaš razne poruke i mailove zahvale. Ja sam jako zahvalna na tome, ali ovim putem želim svima reći da je to najviše njihova zasluga i da sam ja tu bila samo partner na putu. Hvala vam što mi se zahvaljujete, ali budite ponosni na sebe jer je to vaša pobjeda.
“Za mene je leadership sve ono dobro što možete potaknuti ne samo u sebi, nego i u drugima.”
FOTO: Katarina Skrbin
Koja je vaša inspiracija i motivacija?
Hahahhaah znala sam da ćete me to pitati, čak sam i razmišljala o tome. Ja stvarno vidim inspiraciju u svemu. Meni može biti inspirativno ako se sada pogledam s ovim starijim gospodinom i mi se tako lijepo nasmiješimo jedan drugome. Meni je to inspiracija, to me momentalno napuni i mogu sada nakon toga otići i osmisliti nešto što može biti prekrasan koncept u smislu razvoja. Inspiracija mi je moj rad, i rad mojih kolega koje poštujem i cijenim i s kojima surađujem. Inspiracija su mi moja djeca, nekada zaboravimo da i od njih možemo puno učiti. Meni je cijeli život i planeta na kojoj se mi nalazimo inspirativna. I stvarno to vjerujem i stvarno to mislim i svima koji ne misle tako samo bih ih pozvala da stanu. Malo stanite i budite u trenutku, pogledajte gdje se nalazite, s kime ste okruženi i inspiracija može biti u cvijetu, osmijehu, knjizi, u svemu, samo morate biti otvorenog srca i uma da vas pronađe. Ponekad ne trebate vi tražiti inspiraciju već samo napraviti prostor da inspiracija nađe vas.
“Radite na sebi, osvježavajte svoje vrijednosti i svoje potencijale, propitkujte se, razgovarajte sami sa sobom iako će možda netko misliti da ste ludi, budite ludi, dobro je biti malo i lud.”
FOTO: Katarina Skrbin
Sudjelujete na brojnim konferencijama i sličnim projektima. Kako u tom kontekstu vidite Inspire Me konferenciju?
Kada sam se dogovarala s Inspire Me ekipom da ćemo imati taj susret, sjećam se da sam u jedno trenutku pomislila “Bože moj, zašto ja idem tamo inspirirati neke ljude koji će tamo doći, kad svi oni mene isto mogu inspirirati. Jako sam sretna i ponosna što se ta konferencija događa i zaista vrlo otvorenog uma i srca kažem da ste vi meni inspiracija zto što ponekad imam osjećaj ako da su mladi ljudi koji su još na fakultetu na margini društva jer stalno pričamo o tome kako nemamo dovoljno kadrova, kadrovi nisu adekvatno educirani. Očekivanja poslodavaca su iznimno visoka, očekivanja studenata tu također postoje, te obrazovne institucije imaju neka svoja očekivanja, a ja cijelo vrijeme imam očekivanje da se mi svi integriramo i budemo u nekoj sinergiji tj. da surađujemo. Pozdravljam sve što Inspire Me radi, želim vam još puno takvih projekata. Mislim da imate veliki utjecaj, jako puno pratitelja i osjećam sa svoje strane potrebu i želju da budem dio toga jer je super priča. Vama koji radite na konferenciji pomaže da stječete iskustva koja će vam puno pomoći u budućem poslu, pomažete onima koji se traže, koji su zbunjeni, znaju što hoće ali ne znaju kako do toga doći, tako da mislim da odgovarate na jako važna pitanja. Sjećam se kada sam u Zadru ušla u dvoranu meni je to bio kao Hollywood, produkcija pa kamere, pa sve te neke upute koje sam dobila, a iza toga ne stoje neki višegodišnji iskusni manager, lideri ili projektanti već strastvena mlada ekipa koja želi napraviti promjenu, koja želi učiti, razvijati se i ja sam bila zaista oduševljena.
“Hvala vam što mi se zahvaljujete, ali budite ponosni na sebe jer to je vaša pobjeda.”
FOTO: Katarina Skrbin
Svojim govorima na konferencijama puno pomažete i usmjeravate mlade. Imate li kakav savjet za njih?
Moj savjet je da prije svega zaista učite i radite na sebi. To je jedini način da budete konkurentni u današnjem okruženju. Mi se nalazimo u EU, nema granica, netko danas može raditi u Hrvatskoj, sutra u Irskoj, prekosutra u Americi. Stvari se događaju vrlo brzo, mladih ima jako puno, svi s kojima ja surađujem jako revno uče u formalnom ali i neformalnom smislu. Primite se knjige kako nam roditelji često znaju reći, učite, razvijajte se, budite autentični, pratite unutarnje glasove, budite hrabri i vjerujte u sebe te u konačnici okružite se ljudima koji u vama potiču najbolje.
“Malo stanite, budite u trenutku, pogledajte gdje se nalazite, s kim ste okruženi i inspiracija može biti u cvijetu, osmijehu, knjizi….”
UREDILA: Nikolina Cindrić, FOTO: Katarina Skrbin
