Intervju: Bruno Šimleša – sociolog, pisac, kolumnist, TV voditelj
Nitko nije vjerovao u mene, ipak sam uspio i ostao svoj
Recite nam nešto o vašim početcima, kako ste došli na ideju i odlučili se baviti ovime čime se danas bavite?
Iskreno, prvu knjigu sam napisao tako što sam na list papira htio staviti neke svoje misli jer sam imao mnogo velikih ideja u glavi i nisam znao što ću točno s njima. Tu moju prvu knjigu su odbili svi hrvatski izdavači i proglasili su je “prepametnom za glupe hrvatske čitatelje”. Tu sam rečenicu čuo od više izdavača pa sam je odlučio objaviti budući da nitko nije vjerovao u mene. Nakon toga, odnosno 16 godina kasnije imam 8 knjiga u Hrvatskoj i stotine promocija. Upoznao sam mnoge ljude, uložio puno truda i učio na “glupim greškama” koje i nisu bile nužne ali su moje. Danas sam jako sretan čovjek što mogu živjeti od toga.
Tko Vam je bio najveća podrška na profesionalnom planu u samim početcima Vašeg rada?
Na samom početku sam bio sam sebi najveći navijač jer jednostavno drugog izbora nisam imao. Roditelji nisu podržavali moj izbor i bili su uvjereni da nitko neće čitati “moja trabunjanja i filozofiranja”. Veliki dio moje okoline me nije shvaćao i doživljavao, iako je jedan dio mojih profesora s fakulteta na kojem sam studirao sociologiju cijenio moj intelekt. Imali su dojam da sam sposoban kvalitetno pisati o duhovnim temama iako to ne spada u sferu znanosti ali to je bila skromna podrška s njihove strane. S vremenom je sve više različitih ljudi koji su me poznavali to prepoznalo i shvatili su da u svijetu samopomoći i duhovnosti treba nekakav glas zdravog razuma te zdravo i promišljeno argumentiranje, a ne samo ružičaste naočale i rečenica “Biti će sve dobro ako tako razmišljaš”.
FOTO: Maja Gjajić
“Ne znam ni jednu osobu koja je pokrenula nešto svoje i ostvarila dobar poslovni uspjeh, a da nije prošla kroz hrpu neuspjeha”.
-Bruno Šimleša
Budući da je kod nas prisutna kultura neuspjeha i ne prihvaćanja istog pa mnoge ljude upravo to koči u ostvarivanju svojih ideja, možete li podjeliti s nama neki Vaš izazov ili neuspjeh iz kojeg ste nešto naučili i što vam je u konačnici pomoglo da ostvarite sve što ste postigli do danas?
Doživio sam mnogo neuspjeha i dan danas se susrećem s time što je zapravo normalno. Ne znam ni jednu osobu koja je pokrenula nešto svoje i ostvarila dobar poslovni uspjeh, a da nije prošla kroz hrpu neuspjeha. Moja prva promocija knjige bila je katastrofalna zato što sam pokušao prepričati svoju knjigu znanstvenim zahtjevnim jezikom u 30 minuta što je značilo da me 90% ljudi u publici nije razumjelo. Došao sam doma, suočio se s pogreškama i pokušao to ispraviti na slijedećim promocijama. Davanje izjava u medijima je također bilo vrlo izazovno jer sam shvatio da oni u konačnici editiraju moje izjave i ne proslijede misao koju sam htio reći. Stoga sam shvatio da u vrlo kratkom vremenu moram reći nešto kvalitetno. Kroz vrijeme, učio sam govoriti pred ljudima i medijima, prezentirati svoje knjige i maksimalno poštivati svoje čitatelje koji su spremni izdvojiti svoje vrijeme da pročitaju moju knjigu. Osim navedenog jednom prilikom sam se susreo i sa situacijom da su mi na promociju knjige došle 4 osobe dok je s druge strane na moju posljednju promociju u Osijeku došlo 200-250 ljudi, gdje sam nakon svega još satima potpisivao knjige s personaliziranom posvetom u čemu sam maksimalno uživao.
Da li je po vašem mišljenju moguće s jedne strane ostvariti određeni uspjeh, a s druge strane ostati svoj s obzirom da znamo da uspjeh ima svoju cijenu?
Za mene je to nužno. Odreći ću se većeg uspjeha kako bi ostao svoj, autentičan i onakav kakav želim biti. Razni PR stručnjaci mi često savjetuju da ne budem toliko otvoren oko pojedinih društvenih pitanja jer bih tako mogao odbiti određene ljude od sebe, ali ja to i dalje redovito radim jer nisam spreman platiti cijenu određenog većeg uspjeha. Želim se jasno pogledati u ogledalo i napraviti sve što mogu kako bih stvorio zdravo društvo za svoju kćer i njezinu generaciju. Svjestan sam da se neću svidjeti nacionalistima, ksenofobima ili pojedincima koji ne vjeruju u pravo na izbor ali borba za ljudska prava je nešto što mene definira kao čovjeka i bez obzira na razne savjete ja ću i dalje biti takav. Svjestan sam da određeni broj ljudi radi toga neće kupiti moju knjigu ali ja ću u konačnici više cijeniti samog sebe jer ću znati da sam to ja.
FOTO: Maja Gjajić
Koja je vaša inspiracija u poslu i u privatnom životu? Što vas pokreće na svakodnevnoj razini?
Prije svega ljudi koji se autentično bore za sebe. Bilo da se radi o obrazovanim ili neobrazovanim ljudima, uspješnima u poslu ili obiteljskim osobama…Volim ljude koji ne ljenčare na životnom kauču već kad imaju problem se potrude riješiti ga. O čemu god se radilo. Bilo da je riječ o odgoju pa se roditelji trude postati boljima, bilo da se radi o poslu pa umjesto da prebacite krivnju na državu, politiku ili šefa napravite ono što se može, bilo da se radi o partnerskim odnosima pa se pokušava pronaći rješenje. Nama muškarcima je često teško priznati da nam je potrebna pomoć, da treba učiti i napredovati jer se to onda ne smatra pravim muškarcem ali mi je sjajno kada se susretnem sa dovoljno snažnim muškarcima koji priznaju da nešto ne znaju i da je u redu ponekad biti slab i potraže pomoć. Dakle, ljudi koji traže rješenje su ljudi koji mene inspiriraju i uz koje ja odrastam.
Na HRT-u ste vodili emisiju “Svaki dan dobar dan”, možete li izdvojiti neku priču koja vas je inspirirala?
Bilo ih je stvarno mnogo. Emisija se emitirala 2 godine i snimili smo preko 300 epiozoda i nekoliko tisuća gostiju. Jedna od meni dražih emisija zvala se Moje djete je gej koja je s jedne strane bila toliko provokativna, ali opet toliko ljudska. Pozvali smo roditelje čija su djeca gej kako bismo čuli njihovu perspektivu i kako su se oni nosili s tim saznanjem s obzirom da ih dio okoline osuđuje i ne smatra normalnima. Takvu temu smo uspjeli obraditi bez ideologije i pogledali sve iz isključivo ljudskog kuta. Isto se odnosi i na temu predbračne čistoće gdje su ljudi objašnjavali kako, zašto i što ih motivira na takvo što kako bi smo ih prikazali kao ljude, a ne ideološke ratnike. Osim toga, bilo je puno tzv. malih ljudi koji rade velike stvari. Mnoge od njih danas susrećem na promocijama, a jedna mala curica iz Karlovca je na mene ostavila poseban dojam. Naime, ona je jednog dana šetajući pored doma za djecu u Karlovcu odlučila njima nešto pokloniti za Božić. Nakon toga, nastavila je isto raditi za Uskrs i na kraju pokrenula veliki dio Hrvatske jer su ljudi iz raznih djelova slali poklone za djecu u domu. Malenu smatram elokventnijom od mene i svakako ima dobru energiju. Obožava kamere kao što i kamere obožavaju nju tako da sam je nekoliko puta ugostio u emisiju jer je ona primjer djeteta koje je svjesno da je potrebno pomagati drugima i s kakvima bismo trebali biti okruženi. Uživao sam radeći s djecom iako su mi i odrasli bili dragi.
FOTO: Maja Gjajić
Kako vam je bilo na Inspire Me konferenciji u Osijeku?
Jako, jako dobro. To je za mene bilo drugačije iskustvo i prvi put sam sudjelovao na takvom projektu. Brzo je proletilo vrijeme tijekom mog izlaganja, pa ću idući put pokušati biti malo strukturiraniji kako bih rekao još više. Svakako je prevladavala zdrava energija i aktivno slušanje. Svidjela mi se različitost predavača svih profila s raznim iskustvima.Također, promatrao sam publiku i zaključio kako im se u određenim trenucima pali lampica u smislu vlastite akrivacije. Toga nam u Hrvatskoj itekako treba jer smo nažalost jako dobri u smišljanju izgovora i žaljenja, a u smislu razvijanja potencijala imamo još puno prostora za napredak i upravo zbog toga je ova konferencija genijalna.
Pitalice:
Obitelj ili karijera? Oboje
More ili skijanje? Skijanje
Knjiga ili film? Knjiga
Zdrava hrana ili fast food? Zdrava hrana
Škola života ili Ljubavologija? Škola života
Pogledajte njegov inspirativni govor sa konferencije!
UREDILA: Natalija Cvek; FOTO: Maja Gjajić