Nakon gostovanja Sare Bužlete na Inspire Me konferenciji u Puli, nismo mogli odoljeti a da ju ne intervjuiramo. Dojmila nas je njezina pozitivna energija i strast prema svemu čime se bavi. Pozitivna energija je upravo ono što ona s lakoćom prenosi na druge i nadamo se da ćete i vi osjetiti djelić te energije čitajući njezinu priču.
FOTO: Kristina Savić
Molimo Vas da se ukratko predstavite.
Ja sam Sara, imam 26 godina. U Puli sam rođena, ovdje sam se većinom školovala i sad tu radim. Studirala sam na Fakultetu ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“ poslovnu informatiku. Kažem većinom sam se školovala u Puli jer sam na 4. godini odlučila ići na studentsku razmjenu u Almeriju u Španjolsku. To volim naglasiti jer mislim da su mnoge situacije koje sam proživjela ondje utjecale na moju osobnost i da sam tada postavila principe prema kojima se želim voditi u životu. Naime, kad sam došla tamo na studij, to je bilo baš u vrijeme gospodarske krize. Španjolska je imala najveću stopu nezaposlenosti mladih i moglo se doslovno vidjeti kako se ljudi bore za posao kojeg nema. Vladala je panika i stres. Unatoč tome, svi su i dalje bili pozitivni i pristajali raditi po bilo kakvim uvjetima samo kako bi stekli radno iskustvo i postigli samostalnost.
To mi je bilo neusporedivo s našom sredinom. Ja sam znala da me kad se vratim čeka sezonski posao. U slučaju i da me nije čekao, lako bih našla drugi, a plaće na sezonskim poslovima bile su dobre. Tada sam odlučila da neću više raditi samo da bih zaradila, nego da bih stekla iskustvo. Nakon povratka posvetila sam se tomu da pronađem posao u struci, te paralelno završim studij, kako se ne bi dogodilo da završim s diplomom u ruci, a bez posla i iskustva.
Vrlo mlada ste ušla u svijet biznisa i možete se pohvaliti već izgrađenom karijerom. Kako Vam je to uspjelo?
Ne bih rekla da je moja karijera već izgrađena, mogu reći da radim na karijeri. I mogu reći da su mi obitelj i prijatelji na prvom mjestu bez obzira na karijeru jer u njima imam najveću podršku. Volim svoj posao i veliko mi je zadovoljstvo što radim u svojoj profesiji. Kad sam upisala faks, nisam birala prema onome što želim raditi, nisam niti znala što me čeka. Nisam željela odlaziti na studij u drugi grad ili inozemstvo jer nisam htjela opterećivati kućni budžet. Radije bih te novce potrošila na putovanja. Zato sam ostala studirati doma, u Puli. U početku mi je smjer bio nov i izazovan, a s vremenom sam ga i zavoljela. Mogu reći da bez obzira na to što je prošlo više od četiri godine kako radim u struci, svako jutro sa zadovoljstvom idem na posao i veselim se onome što će me dočekati taj dan.
Kako izgleda Vaš tipični radni dan?
Na mom poslu nema tipičnog radnog dana. Kada radim iz ureda obično prvo popijem kavu i pogledam što me dočekalo na mailu. Kako radim s globalnim tržištem, mnogi od klijenata rade dok mi spavamo. Zato me često ujutro dočekaju nove informacije u inboxu koje diktiraju moj radni dan. Ako pak nisam u uredu, onda sam kod klijenata. Posao na terenu također nikad nije isti, ovisi o klijentima, o poslu, pa čak i da li idem sama ili s kolegama. Možda zato i dolazim na posao s onim istim poletom kao u početku, jer mi nije sve „kao po špagi“. To je ono što sam i htjela izbjeći u poslu, monotoniju i da stalno ponavljam iste radnje i na kraju ne moram niti uključivati mozak.
Tijekom studija sudjelovali ste u razmjeni studenata. Možete li nam reći nešto o tom iskustvu? Da li preporučujete studentima da se uključe u programe razmjene?
To iskustvo svakako preporučujem svima. To je puno više od školovanja, ma puno više od toga što uopće možeš opisati. Situacije u kojima se zatekneš iste su, a opet potpuno različite od onih s kojima susrećeš doma. Okružen si većinom ljudima koji ne pričaju tvoj jezik. Oni koji pričaju samo su virtualno s tobom, otkinut si od svojih ljudi, svog jezika, svoje kulture i smatram da je takva situacija jedno vrijedno iskustvo. Bez obzira da li se radi o razmjeni u sklopu Erasmusa, ili neke druge, preporučujem svakom studentu koji studira i živi doma, da ode na jedan kvartal ili 6 mjeseci barem 100 km dalje, samo da doživi taj osjećaj. Mislim da sam iz ovog iskustva naučila više nego iz bilo koje knjige. Makar, moram priznati da nisam baš bila neki super učenik, ali izdvajala sam se po svojoj kreativnosti i idejama.
Kao što sam navela, moje iskustvo studiranja u Španjolskoj obilježila je gospodarska kriza. I to ne smatram nedostatkom, već prednošću. Nešto nevjerojatno je kako je taj narod bio pozitivan u toj situaciji. Stopa nezaposlenosti iz mjeseca u mjesec bila je sve viša, ali oni se nisu predavali duhom. I odlučila sam, ako ću nešto odavde uzeti kući, to će biti taj stav, to raspoloženje. Ja sam tu pozitivu vidjela, živjela, naučila i vratila se s tim načinom razmišljanja ovdje. To je valjda ono što me gura naprijed otkako sam se vratila.
FOTO: Kristina Savić
Kako uspijevate uskladiti sve obveze? Čime se bavite u slobodno vrijeme?
Mislim da je organizacija pola obavljenog posla. Evo ja sam znala da danas nakon posla trebam odraditi intervju s vama, nakon toga imam još jedan sastanak pa sam odmah stavila štikle da se ne moram ići doma presvlačiti. Imam veliku torbu, u njoj je laptop, marenda i sve drugo što mi treba za današnji dan. Kad se dobro organiziraš i pripremiš, možeš stići sve.
U slobodno vrijeme dajem intervjue 🙂 Šalim se. Nemam baš slobodnog vremena. Nije mi zabavno imati slobodno vrijeme, uvijek sam u nekom điru. Osjećam se loše ako nisam iskoristila vrijeme na ono što želim odraditi, a želim puno toga. Ako mene rad čini sretnom i ispunjenom, pa iako to bilo i kuhanje, meni je to super način za provesti slobodno vrijeme.
“Kad se dobro organiziraš i pripremiš, možeš stići sve.”
Da li imate neku priču o poslovnom neuspjehu iz koje ste nešto naučili koju biste željeli podijeliti s našim čitateljima?
Mislim da je najveći problem strah od neuspjeha. Za mene neuspjeh je samo ako pogriješim i ništa ne naučim iz toga. Čak i ako nešto krivo napravim i znam da sam pogriješila, pokušam smisliti plan B ili C kako bih to popravila i idem dalje. Ako se limitiram na to da sam pogriješila, onda ne mogu popraviti pogrešku. Ne razmišljam o lošim stvarima, nego kako ću ih ispraviti. A loših stvari i pogrešaka ima puno, na dnevnoj razini.
Da li smatrate da postoje neke osobine koje su potrebne za uspjeh i ako da, koje su to?
Mislim da je najvažnije ne komplicirati. Osoba koja zna kompliciranu stvar pojednostaviti, uspjet će u bilo kojem poslu. Što znači uspjeh? Kako kome. Zato mislim da za uspjeh treba miks svega, različitih stvari ovisno o tome što netko želi ali jako je bitna osobnost, pogotovo za osobe u top menadžmentu.
“Ono što mi se sviđa kod drugih pokušam reflektirati na sebe.”
Koji su Vaši uzori i zašto?
Nemam uzore. Vidim ono najbolje u ljudima, ali kod nikoga mi se ne sviđa baš sve. Ono što mi se sviđa kod drugih pokušam reflektirati na sebe. Kad bi uzeli grupu ljudi, kod svakog mi se sviđa nešto, ali samo jednu osobu ipak ne mogu izdvojiti.
FOTO: Kristina Savić
Da li biste se željeli odvažiti u budućnosti i postati poduzetnica, ako da, čime biste se bavili?
Zanima me poduzetništvo. Volim biti samostalna i imati odgovornost. Trenutno imam to na svom poslu i uživam. Jednog dana, nikad se ne zna, ako mi padne neka zanimljiva ideja na pamet, preuzela bih rizik poduzetništva. To bi moralo biti nešto što bi mi zamijenilo moju strast prema trenutnom poslu, a to za sada još nisam pronašla.
Na društvenim mrežama objavljujete mnogo fotografija s putovanja. Koliko često putujete, koja Vam je najdraža destinacija?
Često putujem. Poslovno vrlo često, a privatno kad god stignem, što baš i nije često. Kad god mogu uzeti godišnji odmor, otputujem negdje. Najdraži odmor za dušu mi je skijanje, tako da zimi obavezno odvojim tjedan dana za godišnji odmor i odem u planine.
Destinacije kao takve ostavljaju dojam na mene preko ljudi s kojima sam bila na putu, ljudi koje sam upoznala ondje, po kulturi. Ima situacija da sam bila na nekoj destinaciji više puta. Prvi put mi je bilo odlično, drugi put katastrofa i obratno. Jedna od destinacija koju bih izdvojila je Marakeš, osim što su me skoro prodali. Šalim se, upoznala sam mnogo lokalnih ljudi, totalno drugačiju kulturu od naše, razbila predrasude i to me se jako dojmilo.
“Kad su ljudi oko mene sretni, ja osjećam da mogu sve.”
Kako to da niste pokušali izgraditi karijeru u inozemstvu?
Ovdje imam obitelj, prijatelje, planove, more… Vezana sam za Istru i nauštrb svjetske karijere i svjetske plaće ja biram ono nematerijalno što mene istinski ispunjava. Jako volim putovati ali to uvijek mogu odavde. Imam puno prijateljica koje su otišle raditi u inozemstvo i to za njih predstavlja sreću. Moja sreća je ipak ovdje.
FOTO: Kristina Savić
Koja je Vaša inspiracija i motivacija?
Čak i kad sam demotivirana nađem način da sama sebe motiviram. Ono što me najviše demotivira jest definitivno kad su ljudi oko mene tužni. Zato na sebe preuzimam ulogu da usrećim i motiviram druge. Kad su ljudi oko mene sretni, ja osjećam da mogu sve.
Sudjelujete na brojnim domaćim i inozemnim konferencijama i sličnim projektima. Kakav je Vaš dojam Inspire Me konferencije?
Sudjelovala sam na panelu na konferenciji u Puli. Konferencija je pravo osvježenje i volim to istaknuti osobno, ali i putem Savjeta mladih grada Pule kao jedan pozitivan projekt skojim treba nastaviti i koji treba razvijati. Super je za Hrvatsku, a mislim da ima potencijala i za međunarodnu suradnju. Pohvale za ideju, koncept i ekipi koja sve to organizira.
FOTO: Kristina Savić
Da li imate neki savjet za uspjeh za naše čitatelje?
Moj savjet vašim čitateljima je da slušaju svoje instinkte. Ako vam unutarnji glasić govori da nešto nije u redu, vjerojatno i nije. Ako vas nešto iznutra golica kad razmišljate da nešto poduzmete, napravite to, kud puklo da puklo: bez straha od neuspjeha i što će drugi reći.
