3 min čitanja

Intervju: Ingrid Divković, samostalna književnica i autorica osobnog bloga

Možete nam reći nešto o svojim počecima? Kako je sve krenulo?

Ukoliko “o početcima” mislite na trenutak kada sam osjetila da je pisanje moj životni poziv onda je to bilo zaista jako davno, već u osnovnoj školi. No, ukoliko mislite na to kada sam se konkretno odvažila krenuti put ostvarenja svojih dječačkih snova (pisanje knjige) onda su to bile zrele dvadesete. Naime, nakon teških studentskih godina, istovremenog rada u novinarstvu i medijima, te na koncu nakon napornog upornog nenalaženja posla u struci, osjetila sam da je došao trenutak da se ozbiljnije okušam u pisanju. To sam osjetila sa svojih dvadeset i sedam godina i te sam godine (2013.) napisala i izdala svoju prvu knjigu. Eto, mislim da je tada sve krenulo…točnije ovo što sada vidite.


Tko Vam je bio najveća podrška od samih početaka?

Moram priznati da u svojim pisanim počecima nisam imala neku veliku podršku u ljudima oko sebe, no isto tako moram reći da me nitko nije spriječavao u naumu kojeg sam imala. Ipak, osoba koja je bila (i još uvijek je) uz mene od prvog tiskanog primjerka pa sve do sada, moj je najbolji prijatelj i životni partner Dalibor, koji mi je osim emocionalne pružio i financijsku podršku koja mi je kao nezaposlenoj osobi bila neizmjerno potrebna i važna. Uz njega svakako bi spomenula i svoju sestru Lidiju koja mi je uvijek govorila kako sam stvorena da pišem (vjerujte mi, bitno je to čuti iz nečijih tuđih usta!).

“Sreća dolazi kada povjeruješ da ti je ovo što sada imaš u rukama dovoljno za život. Jer jest. Dovoljno je!”

Da li postoji određeni trenutak kada ste shvatili da je pisanje ono čime se želite baviti u životu?

Dakako da postoji, i to ne samo jedan. Mislim da je takvih trenutaka bilo mnogo. Sjećam se kada sam bila mlađa, u svojim adolescentskim godinama, kako sam nakon neke pročitane knjige koja me duboko dirnula i ispunila na neopisiv način, zamišljala kako bi voljela da netko drugi osjeti isto to ali čitajući moju knjigu. Ne mogu vam to opisati, no ono što vam mogu reći jest da je taj osjećaj bio toliko jak da me drži i dan danas.

Možete li navesti i da li uopće postoji određeni neuspjeh koji Vas je obeshrabrio u poslovnom smislu? Nakon kojega ste ipak izašla jača.

Neuspjeha je dakako bilo, i znam biti će ih i dalje, oni su sastavni dio života, no ono što svakako stoji da su me moji osobni neuspjesi učinili ne samo jačom, već i upornijom, i odlučnijom, i predanijom u onome što radim. Prvi veći neuspjeh u mom životu bio je taj kada za svoju prvu napisanu knjigu nisam uspjela pronaći izdavača već sam knjigu izdala i financirala sama.Tada sam doživjela prvo veliko, nazovimo ga poslovno razočaranje u svom životu jer sam zaista mislila da u književnom svijetu takvi neuspjesi ne postoje. Ipak, taj me “neuspjeh” nije dugo držao, čak bi se moglo reći da me on potaknuo da još jače zagrizem.

“Bez rada i truda inspiracija ostaje samo lijepa riječ i ništa više od toga.”

Mnogi nalaze inspiraciju u Vašim citatima. Koja je Vaša?

To je istina i na to sam jako ponosna. A sada, kada mene pitate koja je moja inspiracija i u čemu je ja nalazim odmah ću vam reći da su to ljudi koje susrećem na svome putu. Ljudi, različite sudbine i nevjerojatne životne priče, to su mi neiscrpna mora inspiracije koja me nose kroz dane pa tako i kroz moje crno-bijele retke.

Koji je Vaš dojam Inspire Me konferencije?

Moram reći da sam osoba koja svemu pristupa bez nekih golemih očekivanja.Dopuštam da se sve dogodi onako kako mora, po mogućnosti opušteno i spontano, pa je tako bilo i sa InspireMe konferencijom koja me na kraju, malo je reći – oduševila. Organizacija, ambijent, energija, predavači, ljudi, priče…ma sve! Još ako nadodam da se sve odvijalo u predivnom Zadru onda je priča oko InspireMe jednostavno potpuna. Zaista, oduševilo me sve i ponosna sam što sam bila dijelom inspirativne priče koja dokazuje i pokazuje da vrijedi pratiti svoje snove.

“Ne odustaj od snova koje sanjaš danju.”

Koji bi savjet dali mladima?

Želim im poručiti da imaju na umu da je nedostatak hrabrosti uz strah najdestruktivnija stvar na svijetu. Kada se riješe straha i kada skupe ono malo hrabrosti (i to je dovoljno za početak!) počet će njihov pravi život i tada će se u njima otkrivati talenti koje će sa velikim zadovoljstvom pokazati svijetu.

Zaključna riječ?

Ne sramite se onoga što volite. Što god to bilo. I ne odustajte od onog za što živite. Koliko god vam vremena trebalo.

I za kraj j**e li Vas ego?:D

Dakako da me j**e. Ali ne stalno , tek s vremena na vrijeme, čisto da ne zaboravim da sam samo čovjek.

Pogledajte njezin inspirativni govor sa konferencije!