Susreli su se jednog dana lingvistica, pravnik i arhitekt. Zvuči kao početak dobrog vica, ali nije. To je početak jedne lijepe priče o ostvarenju poslovnog sna. Veronika, Alessandro i Claudio svoju ljubav prema dobrom pivu usmjerili su u posao. Veronika porijeklom iz Istre živjela je u Italiji, Njemačkoj i potom Irskoj, gdje je upoznala Alessandra. Iz tog susreta rodila se ljubav, zajednička budućnost i posao. Naime, sada oni žive u Poreču i zajedno s prijateljem Claudiom vode uspješnu craft pivovaru Bura Brew.
Kako je sve počelo, ispričali su nam Veronika i Claudio.
Veronika: Priča o Bura Brew pivovari započela je u Irskoj. A priča o tome kako sam završila u Irskoj je zanimljiva. Naime, tada sam radila u prvom Internet startupu u Italiji, Venere.com, portalu za booking smještaja. Započela sam kao prevoditeljica, a uskoro postala predstavnik tvrtke u inozemstvu. U Irskoj sam tako na jednom poslovnom putu upoznala Alessandra, svog muža koji je tamo radio. Uskoro smo se zaljubili i ja sam se preselila u Dublin. Alessandro je tada radio za PayPal i imao je uvid u to što je u trendu. Tako je vidio da raste potražnja za craft pivom. Jednu večer iz vedra neba, on je meni rekao „Što misliš da otvorimo svoju pivovaru?“. Meni je sad neobično kad gledam unatrag, kako sam bila spontana, ali ja sam na to rekla „Da!“. Rekla bih da je to bila neka intuicija.
Mi smo već razmišljali o tome da pokrenemo neki svoj posao u Istri, ali nismo znali što bi bilo najbolje. Više puta smo ovdje ugostili svoje prijatelje iz Irske i kad bi ih vodili na večeru, nismo im mogli preporučiti kvalitetno craft pivo. Tada smo otkrili da bi bilo najbolje ponuditi domaći kvalitetni proizvod i odlučili smo se za svoju proizvodnju piva. Ja sam tada bila trudna i imala sam vremena za posvetiti se toj ideji. Najprije smo krenuli s istraživanjem tržišta, tada smo još živjeli u Dublinu. Uskoro smo se preselili u Istru i bacili se na poslovno planiranje. To je bilo kao pravi posao: doslovno od 8 ujutro do 4-5 popodne. Uz sina koji je tad bio malen i dodatne poslove, nije nam bilo lako. Ali, ozbiljno smo to shvatili jer smo znali da je to jako bitno za dobar početak.
Nakon što smo napravili poslovni plan, počeli smo tražiti financiranje. Prijavljivali smo se na sve natječaje i dobili kredit za poduzetnike početnike. Osim nas dvoje, u pivovaru je uključen i Claudio, naš dobar prijatelj, craft majstor. On je zadužen za proizvodnju.
Claudio: Ja sam po profesiji arhitekt. Prije Bure radio sam u jednoj talijanskoj građevinskoj kompaniji na sustavima kvalitete do 2013. godine. Međutim moja velika strast oduvijek je bila gastronomija i uživao sam u hrani, piću i istraživanju istog. Fasciniran dobrim vinima, odlučio sam se za tečaj somelierstva i tu je došlo do jednog preokreta u mojoj karijeri. Nakon vina, uslijedilo je pivo. Obilazi sam craft pivovare, istraživao kako se pivo radi i odlučio da želim otvoriti svoju pivovaru. Nakon što sam istražio što mi je sve potrebno, pokolebao sam se jer je otvaranje craft pivovare u Italiji vrlo teško. Kada sam dobio poziv od Veronike i Alessandra, nisam mnogo razmišljao. Moja uloga u pivovari je ona majstora pivara. Dugo sam stjecao znanje koje sada mogu pretočiti u iskustvo i veselim se svakom novom okusu, a najviše sljubljivanju naših okusa s domaćom kuhinjom.
Naša omladina seli u Irsku. Oni su napravili upravo suprotno: iz Irske došli u Istru i ostvarili svoje snove.
Veronika: U svakoj državi ima prednosti i nedostataka, ali sve ovisi o tome kakva je tko osoba. Ako si sam i mlad, obrazovan sigurno u Irskoj imaš više prilika da ostvariš svoj potencijal. Ja sam to prošla. Kao mlada puno sam putovala i to mi je malo dosadilo. Sada je moja sreća obitelj, a za obitelj je Irska jako skupa. Osim toga, tamo radni dan nije do 15 ili 16h, nego do 18 ili 19h. To nije prihvatljivo ako želiš imati obitelj. S druge strane, Hrvatska je „za cijeli život“. Desetak godina u inozemstvu svakome bih preporučila jer se mnogo toga može naučiti. Preporučam onda vratiti se u Hrvatsku i iskoristiti stečeno znanje i iskustvo. Osim toga, kad se malo makneš, naučiš cijeniti ono što imaš.
Upitali smo ih kako su se privikli na život u Istri
Veronika: Ja sam ovdje dolazila svako ljeto kod obitelji tako da mi običaji, kultura i mentalitet nisu bili novost. Osim toga, mnogo sam putovala i živjela u različitim državama, tako da je moj slučaj specifičan: nije mi se teško prilagoditi. Ali, život je ovdje lakši i to mi se sviđa. Osim toga, sviđa mi se multikulturalnost i to što ima mnogo turista tako da imamo kontakt s mnogim ljudima.
Lokalno stanovništvo je jako aktivno i navikli su na strance. Vide da se trudimo i mislim da cijene to što imaju kvalitetan lokalni proizvod koji mogu pokazati i ponuditi svojim turistima i prijateljima iz drugih krajeva.
Alessandro: Fasciniran sam time kako su ovdje ljudi povezani sa zemljom, mnogi uz svoj redovni posao doma obrađuju zemlju, uzgajaju životinje, proizvode domaće proizvode. Dati ću vam jedan primjer. Kada radimo pivo, stvara se talog koji odstranjujemo, nama je on višak. Radi se o sladu, koji su gledano iz naše perspektive otpad, a zapravo odlična hrana za životinje. Kad smo započeli s proizvodnjom, zbrinjavali smo te ostatke kao otpad. Jednog dana, naišao je naš poštar i upitao nas da li koristimo taj otpad jer on ima životinje. Drugi dan, došao je drugi čovjek i upitao isto. Tako smo našli način da pomognemo jedni drugima. To mi se sviđa. Ljudi imaju jednostavan pristup i povezani su sa zemljom i životinjama.
Bura – snažan vjetar simbol je Jadranskog piva
Alessandro: Na talijanskom „bora“, na slovenskom „burja“, na hrvatskom „bura“. Snažan vjetar koji puše na ovom djelu Jadranskog mora. Ideja imena je jednom riječju povezati ljude iz tih zemalja, jer to smo mi. Kad smo razmišljali o imenu, željeli smo na neki način simbolizirati otkuda dolazimo i ujediniti te zemlje pod istim imenom. Tako smo se sjetili naše Bure, vjetar ne poznaje granice i ne radi razlike. Osvježavajuća je, poput našeg piva, i povezuje ljude – poput našeg piva!
Jeste li koristili mjere poticanja poduzetništva?
Veronika: Koristili smo kredit za poduzetnike početnike od HBOR-a i subvencije za investicije od MINPO. Željeli smo se prijaviti i na poduzetnički impuls, ali tu smo na žalost zakasnili jer smo čekali neku dozvolu.
Jedna stvar na koju smo se također trebali naviknuti je, što birokracija ovdje jako dugo traje. Kad smo bili u procesu dobivanja kredita, ja sam bila trudna. Čekali smo i čekali rezultate, i polako se termin poroda bližio. To je bilo baš nezgodno i mogu vam reći da sam samo molila bebicu da sačeka da se kredit odobri. Naposljetku se to dogodilo 2 dana prije poroda. Često nas zovu prijatelji i pitaju za savjet. Prvo što im kažemo je da budu strpljivi, i ako nešto treba trajati 6 mjeseci, trajati će 9.
Proizvodite više vrsta piva. Možete li nam reći koja su to i po čemu su posebna?
Imamo ih mnogo, a i nešto novo na ovom prostoru: belgijska piva koja su dostupna u limitiranom izdanju. U proizvodnji koristimo kvasac iz Belgije, to su: Istrian Belgian Ale, Double i Triple. Istrian Belgian Ale je odličan za plasman u restorane jer je dostupan u boci od 0,75 pa ga gosti mogu podijeliti u društvu. Double i Triple koji su malo jača piva, s većim udjelom alkohola, začinjenog okusa. Proizvodnja ovih piva je dugotrajna jer mora odležati nekoliko mjeseci. Zato ih proizvodimo samo preko zime kad imamo više prostora, pa se radi o limitiranoj ediciji.
Osim toga, imamo Optimist Golden Ale, koji je naše prvo pivo. Njegovo ime je simbolično, a simbolizira početak. Optimist je jedrilica na kojoj mladi jedriličari uče jedriti. To je bio također i naš početak u craft pivarstvu. Pivo je u ALE stilu, ali nismo odmah željeli preplašiti tržište s IPAom, pa smo krenuli s blažim okusom. Zbog svog blažeg okusa, Optimist može biti i početak craft avanture za nove pivoljupce. Zatim smo krenuli s proizvodnjom crvenog piva, Red Sand, a nazvali smo ga simbolično po crvenoj istarskoj zemlji. Zatim, imamo Tornado koje je IPA pivo, ali nije jako gorko. Posljednje smo proizveli Hurricane. To je pravo IPA pivo, ima jači okus i ono je namijenjeno pravim ljubiteljima IPA piva.
Da li ste istražili uz koja jela vaša piva najbolje pašu?
Naravno, svaki dan testiramo. Često posjećujemo i obližnje lokale i agroturizme u svojim istraživanjima. Crveno pivo odlično paše uz meso, ipa pivo uz pršut. Imamo puno takvih teorija, ali ipak svatko ima svoje gušte i ukuse, pa prepuštamo da gosti sami izaberu.
Prošle godine pivovaru Bura Brew posjetilo je 1.500 posjetitelja, domaćih i stranih. Da li imate neku zanimljivu, smiješnu anegdotu iz pivovare koju biste mogli podijeliti s nama?
Veronika: Po ljeti, doslovno svakih pet minuta netko dođe u pivovaru. To nam je jako zanimljivo jer imamo priliku upoznati ljude iz Brazila, New Yorka… od svugdje. Na dnevnoj bazi imamo puno anegdota. Imali smo jednog zanimljivog posjetitelja koji biciklom obilazi cijeli svijet, ali posjećuje samo pivovare. Tako jedan dan je on došao i ušao s biciklom u pivovaru. Ja sam prvo mislila da je lokalac, ali ispostavilo se da je došao iz Brazila. Svaki dan imamo zanimljive priče. Volimo ugostiti ljude i popričati s njima, napraviti pauzu uz pivo. Zato imamo ležaljke ovdje, pa da možemo i uživati, a ne samo raditi.
Alessandro: Čast nam je što nam toliko ljudi dolazi u posjet. Većinom su to stranci, ali ima i puno domaćih ljudi iz različitih dijelova Hrvatske.
Što mislite da je potrebno za uspjeh?
Veronika: Kao prvo, potrebna je ustrajnost. Zatim, treba imati jasno posložene prioritete: kratkoročno i dugoročno. Meni je to vrlo važno jer uz posao, ja sam i majka dvoje djece. U svakom trenutku može nešto iskrsnuti, zato se prioriteti odrađuju prvi. Takav način razmišljanja jako mi je pomogao u organizaciji.
Alessandro: Otvaranje pivovare bio je moj san. Očito, slijedio sam ga. Mogao bih reći: slijedi svoje snove, ali to je teško i nije uvijek izvedivo. Mogu reći iz naše perspektive: otvaranje pivovare bilo je jako skupo. Mi smo uložili sve što smo imali, a nismo imali mnogo i još smo morali posuditi. Ne činimo ovo zato da se obogatimo nego zato jer to volimo. Zato bih ipak rekao slijedi svoj san, ali vjeruj u svoj san i napravi odličan poslovni plan. Poslovni plan je po meni najvažniji jer će tako osoba najbolje isplanirati sve ono što još ne zna. Slijedeće najvažnije je razgovarati s ljudima, pitati ih za savjet, skupljati ideje i informacije. To je nama jako pomoglo.
