Tko stoji iza prvog hrvatskog festivala svjetla: Visualia Festivala? On je Marko Bolković, majstor tona i rasvjete, umjetnik, glazbenik i rekreativni trkač. Ispričao nam je što se krije u pozadini festivala koji je u svojih 5 godina ispričao stotine lijepih priča, okupio umjetnike iz cijelog svijeta i oborio Guinnessov rekord. Kako izgleda priprema festivala, zašto je do zadnjeg trenutka neizvjesno kako će festival izgledati, ali i kako se možeš priključiti u radu na festivalu, provjeri u nastavku.
Molimo te da se ukratko predstaviš našim čitateljima.
Ja sam Marko Bolković, osnivač i predsjednik udruge Sonitus te direktor festivala svjetla Visualia. Završio sam tehničku školu u Puli. Studirao sam u Ljubljani na SAE institutu audio inženjering i to sam završio 2007. godine. Moram priznati da sam u Hrvatskoj isprobao dva faksa, nisu mi bila zabavna. S 13 godina počeo sam se baviti tehnikom kao asistent rasvjete i tona u kazalištu Dr. Inat. Uskoro sam počeo voditi tehniku na festivalu PUF, raditi u INK i tako sam shvatio da mi je to ljubav: tehnika općenito, a rasvjeta najviše. Onda sam počeo dizajnirati rasvjetu za predstave i sve više raditi festivale. 2008. godine pokrenuo sam udrugu Sonitus, a 2012. je došla ideja za Visualia Festival. Prvi festival održao se 2013. godine.
Možeš li nam ispričati kako je krenula priča o Visualia Festivalu?
Udruga je osnovana iz potrebe glazbenika da imaju prostor u kojem mogu održavati edukacije na audio području. U početku smo držali smo radionice za bendove i to smo radili godinama. Udruga je imala dvadesetak članova i s vremenom smo shvatili da se želimo baviti nečim novim. Ja sam tada otkrio 3D mapping. Ideja je bila zanimljiva i odlučili smo se okušati u tome ali nismo imali blage veze što je to točno. Tražili smo informacije na internetu i proučavali tehniku. Uskoro smo dobili pojačanje: kolega Jean Sambolec, glazbenik koji je ujedno i 3D animator, uključio se u naš projekt. Kolega Igor Brenko koji se, između ostalog, bavi najmom tehničke opreme, također je odlučio sudjelovati pa smo odlučili krenuti s prvim 3D video mappingom. Za realizaciju nam je trebala financijska podrška koju na žalost nismo mogli dobiti zato što ljudi nisu uopće razumjeli o čemu se radi. Konzervatori su nas npr. pitali „Zar vi stvarno mislite rušiti zgradu?“.
Na početku se cijela priča bazirala na volonterizmu i svi smo svoj privatan novac ulagali u Festival. Šest mjeseci smo radili testiranje prvog 3D mappinga na Forumu da bi ga u ožujku 2013. i realizirali. Nakon toga uslijedio je prvi festival svjetla Visualia u kolovozu 2013. Prvi festival bio je manjeg obujma u odnosu na sadašnje. U 2014. godini pridružili smo se Turističkoj zajednici Grada Pule, Deanu Skiri, Uljaniku i ostalim partnerima na projektu Svjetlećih divova. Otada Visualia Festival radimo u partnerstvu s Turističkom Zajednicom i on je počeo poprimati veće dimenzije. Ubrzo smo se povezali i s europskim festivalima svjetla i zajedno pokrenuli europske projekte.
Sada je već peta godina iza nas. Spremamo nove ideje, nova čuda.
Meni je osobno jako drago vidjeti kako je Visualia Festival narastao i kako su ga lijepo ljudi prihvatili. Ta tri dana ljudi se druže, šetaju po gradu i vide ga možda u nekom drugom svjetlu.
Udruga ima više projekata ali Visualia nam je svakako najbitniji i na njemu je zaposleno najviše ljudi. Unutar udruge postoji i Visualia Group – to je neformalna grupa umjetnika koji osmišljavaju i kreiraju radove za Visualia festival ali i za druge festivale i manifestacije.
Imaš li najdražu instalaciju, koja je to i zašto?
Svaka instalacija kad je gotova mi je najdraža. Svaka je specifična. Ono što nam je jako drago, što je jako pozitivno ali i vrlo naporno, je to što volimo istraživati nove stvari. Uvijek se trudimo raditi s novim tehnologijama.
Čim izradimo neku instalaciju i savladamo tu tehnologiju, nju “napuštamo” i počinjemo učiti nešto novo. To je dosta kompleksno jer za svaku instalaciju moramo učiti o novim tehnologijama, materijalima, načinima rada. S druge strane nam je to veliki izazov jer uvijek učimo.
Jedna od zadnjih instalacija je bila Point Of View i nju bih možda mogao osobno izdvojiti kao najposebniju jer sam na njoj radio samostalno kao umjetnik te dvije godine stvarao koncept i ideju. Nakon toga tražio sam ljude koji će shvatiti kako napraviti tu moju budalaštinu 🙂 Kolega animator Igor Vasiljev je shvatio taj koncept. Radi se o optičkoj iluziji s dvije strane, što je jako rijetka instalacija. Ova je vjerojatno jedinstvena u svijetu. Za osmisliti ju, morali smo se puno baviti matematikom i fizikom. Osim toga, trebalo ju je i izraditi, a to je ono što nam je najdraže. Za to smo trebali proučiti pleksiglas, rezanje pleksiglasa, spajanje. To smo sve sami radili.
Programeri iz udruge koji se inače bave samo programiranjem, sada su rezali, lijepili i radili na stvaranju Point Of View-a. To nam je najveće zadovoljstvo – kad sami proizvedemo cijelu instalaciju. Za ovu nam je trebalo otprilike 6 mjeseci rada. Zatim je slijedilo testiranje. Općina Ližnjan pomogla nam je s prostorom i prvo smo ju pokušali postaviti u Ližnjanu u kamenolomu. Nakon 24 sata montaže podigla se bura i skoro nam uništila instalaciju. Pali smo u depresiju. Nakon više od dvije godine rada nismo znali da li ona funkcionira. Sama instalacija velika je 20x20m i nismo ju jednostavno imali gdje postaviti. Morali smo ići na otvoren prostor, a u nekontroliranim uvjetima teško je predvidjeti kako će se instalacija „ponašati“. Morali smo naći zatvoren prostor i jedva našli prikladan, to je bio Pevec, gornji kat koji nije u funkciji trgovine. Tamo smo uspjeli montirati instalaciju, vidjeli smo da funkcionira i to nam je bilo neopisivo zadovoljstvo. Na Visualia Festivalu predstavili smo ju u Domu hrvatskih branitelja. Jedva je stala u prostor, bila je doslovno na milimetar od zidova.
Eto, ta mi je instalacija jako draga. Radi se o 33 objekta koji su sami za sebe nejasni i predstavljaju veliku konfuziju. No, promatrani s dvije točke gledišta, ti objekti proizvode dvije različite riječi: light i dark (s jedne točke gledišta formira se “Light”, s druge “Dark”). Instalacija tako predstavlja i ljudsku percepciju koja se mijenja ovisno o kutu gledišta; ne samo konkretno u ovoj instalaciji, već i u životu općenito. Poanta instalacije leži u činjenici da svaku priču treba sagledati s dvije strane. Jako mi je drago da su mnogi posjetitelji shvatili taj koncept.
Vidjeli smo da je Visualia „izašla“ iz Hrvatske. Koji su vam internacionalni projekti?
Jedan od projekata udruge Sonitus je EU projekt Spectrum koji smo proveli 2015. godine. Radilo se suradnji na festivalu svjetla između Portugala, Poljske, Slovenije i Hrvatske. Naša četiri festivala međusobno su razmijenila iskustva, znanja i umjetnike. Konkretno, mi smo putovali sa svojim instalacijama i umjetnicima na ta tri festivala i njihovi umjetnici su gostovali kod nas.
Trenutno smo prijavili jedan veliki projekt festivala svjetla. Radi se o suradnji velikog broja festivala brojnih Europskih zemalja (ukupno 16 partnera). Pored zajedničkih projekata, u konstantnom smo kontaktu s drugim festivalima iz inozemstva i organiziramo zajedničke sastanke, konferencije.
Visualia Group također gostuje na različitim festivalima. Primjerice, bili smo u Francuskoj na najvećem festivalu svjetla u Europi koji se održava u Lionu i koji posjeti 4 milijuna ljudi u 3 dana. Prošle godine smo bili u Japanu kao finalisti u natjecanju u području 3D video mappinga. U Španjolskoj je naš 3D video mapping proglašen najboljim i prikazan na festivalu 2014. godine. Tijekom 2015. godine dobili smo poziv od francuske organizacije LUCI da nas uvrsti u svjetski kalendar festivala svjetla i jedini smo festival iz regije koji je uvršten na njihovom kalendaru, što nam je velika čast. Prošle godine dobili smo oznaku EFFE label, koja predstavlja oznaku izvrsnosti, odnosno kvalitetu festivala prema Europskim standardima. Također, prošle godine smo dobili dvije nagrade “Attend”, za najbolji kulturni i najbolji event općenito u regiji.
Radimo i na novim projektima globalnog karaktera. Najnovija ideja je okupiti 100 umjetnika iz 24 vremenske zone koji bi dovršili svjetlosnu instalaciju istovremeno.
Da li ste imali situaciju da vam je instalacija „zakazala“?
Bolje je pitanje da li ste imali situaciju da je instalacija cijelo vrijeme dobro radila! Na kraju sve instalacije rade, jako se rijetko desi da neka baš ne radi. To je sastavni dio svake priče i jedna draž tog posla, upravo iz razloga što svaki put idemo raditi nešto novo, učiti ispočetka, ponekad i otkrivati „toplu vodu“. Zbog toga što sa svakom instalacijom eksperimentiramo, moramo ju dobro testirati. Često nemamo vremena testirati ju u baš svim uvjetima i onda se može dogoditi da instalacija zakaže.
Isto tako, radimo jako puno interaktivnih instalacija koje uključuju kontakt s publikom: govor, dodir ili neki drugi način komunikacije. Tu se također znaju dogoditi problemi te se zna dogoditi da u nekom načinu interakcije instalacija ima bug illi grešku. Generalno, instalacije uvijek rade, ali uvijek bude do zadnje minute napeto. S obzirom na to da radimo s tehnikom, a tehnika je kvarljiva, to je normalno. Mappinga smo recimo dosta napravili i tu se najrjeđe događaju greške, ali imali smo recimo problem prije dvije godine. U tri minute do samog početka mappinga kompjutor je prestao raditi, grafička kartica se pokvarila i na žalost nismo mogli odraditi mapping. Na takve stvari ne možemo utjecati, ali na sve drugo što možemo, pokušamo predvidjeti i kontrolirati. Iz svake takve situacije nešto naučimo i to nam je isto jako bitno za edukaciju.
Kako je prošao Visualia Festival 2017?
2017. nam je bila peta godina i to izdanje mi je bilo jako bitno. Radilo se o maloj obljetnici i ja sam stvarno htio da bude top. Najbolje radove koje smo imali u protekle 4 godine potrudili smo se dovesti opet, recimo bubnjare i “strujiće”, kako ih mi zovemo (LED Drummers Spark! i Lords of Lightning iz Velike Britanije). Oni su ostali jako upečatljivi od 2014. i za njih su ljudi stalno pitali. Izdanje 2014. godine bilo je impozantno i veliko, pa je teško to pratiti: kako financijski, tako i organizacijski.
Rekao bih da je Visualia 2017. bila vrlo uspješna. S tim izdanjem zatvorili smo jedan period i sad krećemo dalje u neka nova istraživanja, između ostalog i kako prezentirati instalacije publici. Festival je posjetilo 20.000 ljudi. Nezgodno je bilo to što smo morali smo mijenjati termin Festivala; iz svibnja smo odgodili termin za rujan. Negativne stvari u toj odgodi su što je zahladilo a i ljudi su se zasitili festivala i manifestacija. S druge strane bilo je i pozitivnih stvari: duže traje noć u odnosu na svibanj pa smo mogli ranije početi. To mi je posebno drago jer su djeca mogla vidjeti instalacije, a velik dio instalacija je upravo njima namijenjen. Bilo je definitivno najviše instalacija do sada: 26, što je dosta velika brojka jer smo u kontekstu svjetskih festivala svjetla mi mali festival. Većina instalacija je od Visualia Group-a, kroz to se trudimo gurati naprijed lokalne mlade umjetnike koji sami osmišljavaju, izrađuju i prezentiraju instalacije. Meni osobno bilo je jako lijepo.
Posebno lijepa priča je bila povezana s otvaranjem Festivala. Na Forumu smo odradili 3D mapping s crtežima djece s posebnim potrebama. Oni su izradili motive – crtali rakete, mjesec, zvijezde od kojih je naš animator Undertoon stvorio animacije za mapping. Tema je bila odlazak na mjesec i tako smo dali podršku timu iz Pule koji se natječe za Google Lunar X-prize. Bilo je dosta tematskih priča koje su bile zanimljive na ovom izdanju Visualia Festivala, recimo instalacija „Point of View“, Svjetlosni paviljon „Twisted“ od Deana Skire ispred Arene i noćna utrka X-ica. Meni osobno utrka je bila jedan od većih izazova jer sam ju morao istrčati.
Kako izgleda i koliko traje priprema za Visualia Festival?
Festival se priprema više od godinu dana unaprijed, a planiranje počinje s idejama, temama i umjetnicima. U toj fazi, vodimo se mišlju „mašti na volju i bez ograničavanja“. Zbog toga, prvi koncept je uvijek jako raskošan i bogat. Zatim sve ideje promotrimo da li su realne i izvedive i prema tome mijenjamo koncept. Do sada u praksi tri do četiri puta promijenimo cijeli koncept festivala jer na žalost financijski nismo u mogućnosti ostvariti sve ideje koje imamo.
Recimo, za Visualia Festival 2018. do sada smo pripremali koncept festivala i dogovarali se o umjetnicima koje bi voljeli vidjeti. Slijede prijave na natječaje za financiranje, spremanje instalacija i kontaktiranje umjetnika. Što se organizacije tiče, oko 3 mjeseca prije samog festivala bude dosta napeto vezano uz dobivanje dozvola za lokacije, materijale, grafike i druge poslove. Osim ovog projekta imamo i druge projekte pa imamo svakako posla kroz cijelu godinu.
Gdje pronalazite inspiraciju za instalacije?
Mnogo putujemo po Festivalima i tražimo umjetnike po Internetu. Može se dogoditi da nam se neke instalacije svide, pa ih pokušamo prilagoditi tako da spojimo dvije različite stvari u jednu novu. Međutim, cilj nam je da budemo inovativni, posebni, svoji, drugačiji i baš radi toga većinom nam ideje dolaze „iz ničega“. Pokušavamo to tako i zadržati jer ne volimo kopirati. Zato dosta naših instalacija jesu jedinstvene i originalne.
Da li zapošljavate, kakav profil zaposlenika tražite? Kako vam se mogu priključiti mladi koji su zainteresirani za rad na Visualia Festivalu?
Kako nas je većina odrasla u Rojcu, navikli smo svi raditi sve, volimo raditi i učiti. Tražimo takve ljude: koji imaju volju i želju za učenjem. Nije nam bitno prijašnje iskustvo, obrazovanje, nego upravo ta želja jer se na tome bazira rad udruge. Kreativni rad bazira se isključivo na toj volji i želji, a i administrativni djelomično jer ljudi moraju znati o onome što rade. Do sada nam je uvijek bio cilj kroz radionice VisuaLab / EduSplash koje radimo u partnerstvu s udrugom Seasplash regrutirati nove zaposlenike.
To i je ideja radionica jer su one namijenjene ljudima koji žele naučiti o tehnologijama s kojima radimo i njima pružamo mogućnosti zapošljavanja. Za one koje interesiraju radionice, najbolje je pratiti Facebook stranicu VisuaLab / EduSplash gdje će biti obaviješteni o svim aktualnostima. Ima nekoliko tipova radionica i sve su različite: audio produkcija, fotografija, video snimanje, VJ-ing i 3D mapping, produkcija i organizacija festivala, Ableton lab i rasvjeta. Prvo se prolazi teorijski dio koji traje ovisno o temi, a zatim praktični dio koji se odrađuje na festivalima. Na radionicama se zaista dobije znanje i praksa, a cilj je zaposliti te ljude u tim branšama. Polaznici imaju mogućnost isprobati različite tehnologije, educirati se a onda možda postati umjetnik, putovati, raditi na festivalu – i sve besplatno, naravno.
Kreativnost nas je odvela u nekim novim smjerovima i upravo osmišljavamo koncept za ovu godinu te ćemo svakako uvesti nešto novo. VisuaLab radi dosta s najmlađima. Trenutno imamo projekt s OŠ Šijana koji spaja likovno obrazovanje i 3D mapping i Školom za odgoj i obrazovanje na kojem radimo STEM programiranje.
Ako nam se netko želi priključiti u radu, uvijek nam se može javiti putem Facebook stranice Festivala Visualie ili na mail udruge udruga.sonitus@gmail.com. Uvijek smo u potrazi za mladim ljudima koji žele otkriti umjetnike u sebi ili se baviti organizacijom festivala. Naravno, treba nas i trpjeti. Taj kreativni nered je velik dio cijele te priče. Međutim, atmosfera je super jer svi funkcioniramo kao jedna velika obitelj.
Da li imaš neki hobi, što radiš u slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme je meni apstraktan pojam jer sam hobi pretvorio u posao. Generalno, veliko je veselje kad radiš ono što voliš, ali onda se većina slobodnog vremena veže uz posao. U ovom poslu to je lijepa stvar jer se uvijek može nešto novo naučiti, ali ne stignem igrati igrice. Slobodno vrijeme trudim se provesti s obitelji: ženom i dvije kćeri. Kad uhvatim vremena trčim i bavim se glazbom.
Što misliš da su poslovi budućnosti?
Informatika u širem spektru. Jako puno toga se digitaliziralo i automatiziralo i sve više će se to događati u budućnosti. Po meni, tehnologija eksponencijalno raste iz godine u godinu i puno brže se razvijamo sada u usporedbi s unazad dvadesetak godina. Poznavanje kompjutora opća je kultura, a traži se i sve će se više tražiti poznavanje informatike. Jako puno poslova se već sada može automatizirati pa možemo očekivati da će u budućnosti roboti raditi, a mi nećemo raditi ništa!
Da li misliš da postoji recept za uspjeh / kombinacija osobina koje uspješna osoba posjeduje i što bi savjetovao mladima?
Vjerojatno postoji, ali ja ga još ne znam. To je kompleksna tema: što je zapravo uspjeh i s čime je čovjek zadovoljan. Mene osobno zadovoljavaju mali uspjesi: kad uspijemo napraviti instalaciju, kad odemo negdje na festival, kad nas netko pohvali. Ljudi najčešće vežu uspjeh za novac i to je normalno. Svakome je lakše kad ima novca. Meni to nije prioritet i zadovoljavam se malim stvarima. Mislim da si čovjek sam određuje što ga čini sretnim i što je za njega uspjeh: da li su to male stvari ili velike.
Meni je uspjeh da radim ono što volim i savjetujem drugima da i oni rade što vole.
