10 min čitanja

Selma Smajić je uspješna poslovna žena iz Umaga koje se već 25 godina bavi proizvodnjom bilja, maloprodajom i veleprodajom cvijeća, hortikulturnim uređenjem vrtova te ozelenjavanjem interijera. Upravo je njezina tvrtka Ures zaslužna za uređenje brojnih zelenih površina kako kućanstava tako i poslovnih subjekata u Istri, ali i njenoj okolici.

Za svoja postignuća u poslovnom svijetu dobila je brojne nagrade od kojih se prije svega ističu one Grada Umaga za gospodarstvenicu godine te nagrada za najperspektivniju poduzetnicu godine po izboru mreže poduzetnica i poslovnih žena Women in Adria.

Kako je svoju ljubav prema cvijeću pretočila u uspješan posao, kako je preživjela burn out, zašto poduzetništvo nije bajka, što misli o uvođenju četverosatnog radnog vremena te ostalim situacijama u kojima se našla na svom poslovnom putu pročitajte u nastavku.

Poduzetnica ste od 1993. godine. Kako je bilo biti poduzetnica tada, a kako je danas? Ima li promjena?

To je ogromna razlika. Kao prvo, krećeš kao čista ploča, nemaš pojma ni o čemu, pogubljen si, ne znaš što te čeka. Imaš ljubav i entuzijazam. Nemaš znanje, kreneš, vjeruješ u sebe i svoju ideju i gotovo gdje god kreneš, spotakneš se.

To iskustvo odnosi se i na komunikaciju s tržištem. Niste dovoljno iskusni da osjetite što se točno od vaših proizvoda i usluga želi. Kroz sve godine rada dolazite do puno spoznaja. Zato danas vodim firmu s lakoćom, odnosno, s puno manje sati rada postižem puno bolje rezultate. Na početku nije bilo mobitela, e-maila, funkcionirali smo preko fiksnog telefona, fax uređaj je bio luksuz.


“Uvijek postoji nekakav hendikep i iskrivljena slika o ženama koje su, jednako kao i muške kolege, sposobne pokrenuti posao, otvoriti  poduzeće i provoditi svoje ideje. “

Žene u poduzetništvu

Foto: Kristina Savić

Jesu li žene poduzetnice tada bile više degradirane nego danas?

Jesu, ali nije ni danas baš nešto puno bolje u tom odnosu mase tržišta prema nama- ženama poduzetnicama. Uvijek postoji nekakav hendikep i iskrivljena slika o ženama koje su, jednako kao i muške kolege, sposobne pokrenuti posao, otvoriti poduzeće i provoditi svoje ideje.

Često, kada pričam s klijentima, naročito muškarcima, uslijedi pitanje: „Aha, vi ste suvlasnica?“ Kada kažem da sam vlasnica, onda ponavljaju moj odgovor u nevjerici kao da sam vanzemaljac. Usput kažem i da je moja firma slavila 25 godina postojanja, a onda su još više u čudu.

 Danas su žene dobile malo više samopouzdanja, imaju uvjerenje da su jednako sposobne, kao i muškarci, da nema temeljne razlike u muškom i ženskom poduzetništvu nego je  jednostavno bitno da si dozvolimo ideje pretočiti u biznis i da ga vodimo na najbolji mogući način.

Razlike između ženskog i muškog poduzetništvo se odnose na pristupe i načine vođenja poduzeća. Činjenica je da je ženi poduzetnici potrebno puno više napora za postizanje jednakog cilja radi majčinstva i organiziranja obiteljskih obveza.


“Danas bi muškarci trebali dati podršku ženama i njihovom profesionalnom djelovanju na način da preuzmu jedan dio poslova i obveza oko obitelji i kuće.”

Na koji način potaknuti žene na ulazak u poduzetništvo?

Žene  se u manjem broju odlučuju na poduzetništvo iz čisto životnih, ustaljenih razloga. Odgojeni smo na vrlo zastarjelim principima da se žene smatra glavnim nosiocima kućanstva, čišćenja, kuhanja, spremanja, organizacije rođendana, brige o djeci, odlaska u shopping. Naši su roditelji nas, a njih njihovi uvjerili da je to ženin posao. Prije su žene puno manje radile van kuće i to je jedan “gen” koji se jednostavno prenosi.

Međutim, danas bi muškarci trebali dati podršku ženama i njihovom profesionalnom djelovanju na način da preuzmu jedan dio poslova i obveza oko obitelji i kuće.

Iskustvo burn outa

Puno se govori o navikama uspješnih ljudi. Koje su vaše navike?

Nakon puno godina cjelodnevnog rada, došla sam do nekih svojih rutina. Danas se moja dnevna rutina sastoji od nekoliko stvari. Počinjem jutro sa zdravim doručkom, kavicom te laganim pripremama za radni dan. Jednostavno dam sebi dovoljno vremena, oko 2 sata. Isto tako 2-3 puta tjedno treniram u teretani, vozim bicikl, članica sam mountin bike kluba, volim šetnje u prirodi, druženje s ljudima i ples.

Važno mi je da se “hranim” onim što me usrećuje i opušta. Tada sam potpuno zadovoljna i stabilna poput stabla koje nijedan vjetar ne savija. 🙂

Često me pitaju da li bih nešto promijenila kroz sve te godine razvoja firme. Promijenila bih samo jednu stvar: nastojala bih  lakše i puno opuštenije  “plivati” u poduzetničkim vodama, odnosno pokušala bih se malo bolje  zaštiti od  stresa.

 Nažalost, i ja sam prošla period pucanja tzv. burn out koji rijetko koji poduzetnik uspije izbjeći. To je situacija kada iscrpite sebe do takve granice da zanemarite svoja energetska ograničenja. Toliko vas preuzme posao da vi cijelo vrijeme sebe opravdavate kao da uživate u poslu i da tako treba.

 Zaista volim svoj posao, međutim, u jednom trenutku posao uzme vas. Tada puno stvari dovodite u pitanje kao što su zdravlje, obiteljski odnosi pa i opstanak firme.

 Imala sam sreću da sam iz tog burn outa izašla “pametnija”, naučila sam lekcije na način da sam se na neki način povukla s “pozornice”. Firma je već bila uhodana pa sam promotrila sve iz druge pozicije i točno sam vidjela gdje griješim.

Ono što sam tada promijenila jest da sam odvojila više vremena za odmor, za svoj privatni život i za stvari koje me vesele. Istovremeno sam poradila na boljoj organizaciji i preraspodjeli obveza i odgovornosti unutar poduzeća.

Suočavanje s ekonomskom krizom

Koji je bio najveći izazov na poslovnom planu?

Izazova je bilo puno. Jedan od njih je bio kada sam, prije nekoliko godina,  došla u situaciju da prodam firmu dobivši ponudu od jedne, dobro pozicionirane firme iz regije. Tada sam  ustvari postala svjesna vrijednosti i položaja mog poduzeća na tržištu.

 Drugi izazov je bilo iskustvo poslovanja za vrijeme ekonomske krize. Bilo je to  5 teških godina gdje smo mi, kao firma koja se bavi luksuznom robom, osjetili kako promet naglo pada na dnevnoj, mjesečnoj i godišnjoj razini.  

Tada sam znala da imam glavni i odgovorni zadatak, a to je održati firmu na životu. Shvatila sam tada da na visinu prometa ne mogu utjecati i da je jedini način da značajno poradim na smanjenju troškova.

S  nekoliko odluka sam omogućila firmi da iz krize izađe što manje “oštećena”. Rasprodali smo, na vrijeme, dio dugotrajne imovine te na taj način stvorili zalihe iz kojih se kasnije financirao nužni dio troškova. U tom trenutku smo imali 5 plastenika za proizvodnju bilja te sam dva eliminirala kako bih smanjila troškove proizvodnje. Trebalo je tada, nažalost, smanjiti i broj zaposlenih.

Ono što bih naglasila jest da Ures u ovih 25 godina, srećom, nikada nije bio blokiran i da smo se, sa politikom maksimalnog smanjenja troškova, uspjeli izbaviti iz krize.


“Kada dobijete pohvalu to vam je ogromni vjetra u leđa, tsunami koji vas gurne da možete još više i još bolje.”

Dobitnica ste brojnih nagrada iz domene poduzetništva. Što vam te nagrade predstavljaju?

Potvrda da smo imali dobre ideje i da smo se izdvojili dobrim radom. Kada dobijete pohvalu to vam je ogromni vjetra u leđa, tsunami koji vas gurne da možete još više i još bolje. Mislimo da dajemo maksimum u realizaciji svojih ideja, no kada vam dođe potvrda onda ustvari znate da ste na dobrom putu.

Foto: Privatna arhiva

Nije li pomalo žalosno da nam netko treba dati potvrdu da vrijedimo?

Često se poteže  pitanje zašto se malo ljudi javlja na pojedine nagradne natječaje. Mnogi misle da ne vrijede dovoljno, odnosno da je netko drugi bolji od njih i da rade cjenjenije poslove.

Nisam nikada imala problem prijaviti se na natječaje, ukoliko sam uvidjela da zadovoljavamo kriterije. Razmišljala sam, može biti bezbroj firmi u Hrvatskoj koje se bave hortikulturom i cvjećarstvom, međutim svaka od nas radi na svoj autentičan način.

 Moje prvo veliko priznanje je bilo 2010. godine kada sam se natjecala u kategoriji inovativnog poslovanja. Bio je to period kada sam, uz posao u cvjećarstvu i hortikulturi, uočila priliku i odlučila podići nasad malina, jedan od prvih u Hrvatskoj. Na taj način smo potaknuli ponovni val sadnje malina u vrtovima i nasadima.

Pobijedila sam tada u muško-ženskoj konkurenciji što mi je bilo posebno drago. Bilo je to veliko priznanje, a za nagradu smo dobili auto koji nam je zaista koristio u poslu s malinama.


“Edukacija je direktno vezana za napredak i razvoj firme.”

Prava slika poduzetništva

Na što trebamo biti spremni prilikom ulaska u poduzetništvo?

Trebamo biti svjesni da je poduzetništvo “plivanje” – prsno, leđno, trebamo biti spremni  na “ronjenje”, činjenicu da ponekad ostajemo “bez zraka”. Isto tako, trebamo vjerovati da potonuti ne možemo. Ponekad ćemo energično “plivati” a ponekad samo “plutati”.

Poduzetništvo nije bajka i svakodnevno uživanje u toj vašoj ideji. Poduzetništvo znači rješavati probleme na dnevnoj razini, ali ne davati preveliki potencijal tim problemima. Nužno je konstantno biti koncentriran na cilj  kao jasno svjetlo prema kojem idemo.

Kolika je važnost educiranja zaposlenika?

Edukacija je direktno vezana za napredak i razvoj firme. Nužno je puno ulagati u nove  djelatnike kako bi, nadogradili svoja teoretska, školska znanja onim praktičnim. Zato mi, u Uresu, organiziramo edukacije o poznavanja bilja, minimalno jednom godišnje. U ponudi imamo nekoliko tisuća vrsta bilja, a svaka od njih ima svoj posebni zahtjev.

Organiziramo i druge edukacije, kao što su vještina prodaje, psihologija kupca, komunikacija, rješavanje reklamacija. Kroz načine rješavanje reklamacije pokazujete koliko ste, kao poduzeće, zreli i ozbiljni te je i to jedan od bitnih uvjeta za napredak. Svakako je važno i moje stalno učenje i educiranje te druženje s drugim poduzetnicima gdje uvijek dolazi do razmjene informacija i znanja.

Foto: Kristina Savić

Vi ste primjer osobe za koju vrijedi da se ne mora baviti onim za što se školovala? Svoj poslovni put ste potpuno zaokrenuli na drugu stranu?

Završila sam srednju grafičku školu i grafički fakultet na nagovor svojih roditelja koji su smatrali da je to perspektivna profesija. Tada sam dobila stipendiju od jedne firme, u kojoj sam bila na praksi u srednjoj školi. Ta firma me i stipendirala za vrijeme studija u Zagrebu.

Za vrijeme fakulteta sam počela, čisto iz hobija, raditi s biljkama, odnosno dozvolila sam sebi da u meni prevlada ta moja istinska ljubav prema zemlji i bilju. Kada sam prve biljke posadila, procesi pupanja, pretvaranja pupa u cvijet, rasta općenito, su me fascinirali. Takav ushit u  grafici nisam osjetila.

Iako, uspjela sam i stečena znanja s grafičkog fakulteta iskoristiti i  primijeniti u Uresu. Primjerice, sama sam dizajnirala letke, oglase i drugi  promidžbeni materijal. Prvih par godina sam sve radila sama, no razvojem poduzeća bila sam sve više angažirana pa sam taj posao prepustila prijateljici s fakulteta.


“Činjenica je da većina poduzetnika u Hrvatskoj ne stvara nove vrijednosti radi svakodnevne “borbe” za opstankom.”

Kakva je krvna slika poduzetništva u Hrvatskoj?

Jako loša, iscrpljena. Krvotok hrvatskog poduzetništva treba vrijedne “mikro elemente”,  njegu,  nove i jednostavne tretmane kako bi ojačao. Ustvari, najvažnije je rasplamsati kreativnu energiju kod poduzetnika.  Činjenica je da većina poduzetnika u Hrvatskoj ne stvara nove vrijednosti radi svakodnevne “borbe” za opstankom.

” Svrha svih poduzetnika bi trebalo biti razvijanje ideja i dovođenje poduzeća do viših razina. ”

Iscrpljuje svakodnevna borba da uspijemo platiti poreze i doprinose koji su visoki, pokušaj da “polovimo” stalne izmjene zakona i da se “izborimo” za ono što nam pripada, u kompliciranom birokatskom aparatu.

Svrha svih poduzetnika bi trebalo biti razvijanje ideja i dovođenje poduzeća do viših razina. S druge strane, svjesni smo problema radne snage. Ne osuđujem mlade ljudi koji sada odlaze masovno u inozemstvo. To su ljudi koji se žele skrasiti u zemlji s stabilnim ekonomskim sustavom.

Ovo je jedan od razloga zašto je teško trenutno u Hrvatskoj otvarati nova poduzeća i razvijati nove ideje i poslovanje. Nema dovoljno djelatnika uz pomoć kojih bi mogli razvijati poslovne ideje.

Poduzetnička sloboda

Što vas je potaklo na poduzetnički pothvat?

Želja da mogu totalno slobodno djelovati. To mi je glavni pokretač i dan danas. Mogu si dopustiti da dođem u ured u 11 sati i da radim koliko je potrebno i koliko želim. Ako radite u korporaciji ne možete ni pomisliti na to.

Kada mi se otvore zanimljive mogućnosti npr. neka konferencija na koju želim ići ili privatni izazov, bez problema si presložim obveze i odem.

“Kada bi se uvelo četverosatno radno vrijeme rezultati bi bili puno bolji jer bi ljudi dolazili na posao odmorniji i zadovoljniji.”

Neke tvrtke uvode četverodnevni radni tjedan. Što mislite o tome?

Odlična stvar. Dobra ideja koju u Nizozemskoj mnogi prakticiraju je i četverosatno radno vrijeme. Nakon četiri sata rada pada produktivnost i koncentracija i ustvari, unutar četiri sata možemo svi dati svoj maksimum.

Svi koji radimo 8 sati tijekom dana sat i po do dva provedemo na Facebooku, Instagramu, nevažnim mailovima, odemo na kavu, telefoniramo i radimo nešto što nije stvaralačko. Kada bi se uvelo četverosatno radno vrijeme rezultati bi bili puno bolji jer bi ljudi dolazili na posao odmorniji i zadovoljniji.


“Uvijek kažem mladim  ljudima, ako ne vjerujete u sebe, kako ćete uvjeriti mene ili nekog drugog da vjeruju u vas, vašu ideju, proizvod ili uslugu.”

Koji su preduvjeti za biti uspješan poduzetnik?

Vjera u sebe. Uvijek kažem mladim  ljudima, ako ne vjerujete u sebe, kako ćete uvjeriti mene ili nekog drugog da vjeruju u vas, vašu ideju, proizvod ili uslugu. Fokus dati svojoj viziji i ideji, a ne preprekama. Treća stvar – nikada ne zaboraviti važnost ljudi u svakom poslu.

Možemo biti koliko god talentirani, ali svoje proizvode i usluge prodajemo isključivo ljudima. Zato moramo razvijati networking. Jako je važno družiti se s ljudima, upoznavati ih. Na taj način dobivate sve veći broj potencijalnih kupaca.

“Kada znamo da smo dali najviše što smo mogli onda ćemo drugačije isijavati, a to će se odraziti na izvrsne poslovne rezultate.”

Poruka mladima na koji način da žive život kakav žele?

Nije važno biti najbolji, važno je dati najbolje od sebe. Mislim da ta poruka ima veliku snagu u sebi. Daj svoj maksimum. Kada znamo da smo dali najviše što smo mogli onda ćemo drugačije isijavati, a to će se odraziti na izvrsne poslovne rezultate.

Pročitajte što vas sve očekuje na Inspire Me u Rijeci: http://bit.do/eMmHB i osigurajte svoju early bird kotizaciju na vrijeme: http://bit.do/eL3ah