Prije 20 godina jedna obiteljska kuća u Buzetu pretvorena je u slatku tvornicu Delicia. Iza toga stoji Dražen Horvat, zaljubljenik u sport i dobar film, a po zanimanju financijski menadžer koji je odlučio napraviti nešto čega još nije bilo: ukusan keks bez šećera. Uz pomoć obitelji, to mu je i uspjelo i zato danas upravo njihove kekse kupujete u trgovinama i grickate uz kavu u kafićima. Dražen nam je otkrio kako se odlučio za svoj biznis, kako je sve počelo i kako to izgleda danas.
Što je bilo prije Delicije?
Prije Delicije bavio sam se financijama, to sam jako volio. Radio sam u nekoliko državnih i privatnih poduzeća, a zadnje zaposlenje prije Delicije bilo je u vrlo uspješnoj tvrtki u Buzetu La-vor trade. 1997. godine poželio sam pokrenuti nešto svoje. Naša ideja bila je da nešto proizvodimo i to nam je bio veliki izazov jer nismo htjeli napraviti nešto što već postoji, nego nešto novo.
Primijetili smo da određenih vrsta keksa na našem tržištu nema jer smo i sami po integralne kekse išli u kupovinu u Italiju. Strani keksi bili su jako skupi, a naši neukusni. Zato smo poželjeli napraviti zdravi keks bez šećera. Željeli smo iznajmiti prostor za proizvodnju, ali najamnine su bile jako skupe.
S obzirom na skučene uvjete i male mogućnosti financiranja, ispalo je da možemo financirati mali pogon za proizvodnju keksa u prizemlju kuće ženinih roditelja. Oni su nam bili velika podrška i omogućili pokretanje Delicije jer su nam dozvolili da upišemo hipoteku na kuću radi kredita. Sreća da nam je obitelj pomogla s prostorom, jer bi sigurno propali već prve godine poslovanja da smo išli u najam. Imali su veliko povjerenje u nas. Ne kažem da je to možda bilo pametno, ali jednom kad smo krenuli, nije bilo povratka.
I tako smo krenuli u proizvodnju. Tada je to bilo nama posve novo jer nismo znali raditi niti obične kekse a kamoli bez šećera. Počeli smo s keksima s bijelim šećerom, zatim sa smeđim i onda smo potpuno izbacili bijeli šećer.
Kako sam na prethodnom poslu radio i u komercijali, imao sam kontakte trgovina koje su u to vrijeme radile, a mnoge od njih sad na žalost ne postoje, npr. Istracommerce, Puljanka i slično. Tako sam imao bazu kupaca za početak, koja se s vremenom širila. Evo danas je već 20 godina kako radimo. Nismo ništa veliko očekivali, samo smo željeli pokrenuti svoj poslovni projekt. Nismo se obogatili. U proizvodnji je teško zaraditi ozbiljan novac, pogotovo na našem tržištu.
“Naša ideja bila je da nešto proizvodimo i to nam je bio veliki izazov jer nismo htjeli napraviti nešto što već postoji, nego nešto novo.”
Da li je bolje raditi za sebe ili za drugoga?
I jedno i drugo ima svoje prednosti i nedostatke. Sve je stvar izbora i najprije onoga što misliš o sebi: da li se osjećaš sposobno da pokreneš nešto i to vodiš?
Ja sam imao tu sreću, a za pamet nisam siguran. Tada sam imao mnogo poslovnih ponuda da radim za druge: gdje su poslovi sigurni, a plaće visoke. Međutim, ovo je bilo izazovno i imao sam crvića koji me „svrbio“ dok nisam pokrenuo Deliciju. Danas ne žalim zbog toga, dapače, jako mi je drago. Te prihode mogao sam ostvariti i radeći za druge. Međutim, cijela obitelj je bila uključena u ovaj projekt. Oba sina su pomagali i radili vikendima kako bi si zaradili džeparac. Nije to bio velik novac, no njima je bilo jako važno da imaju svoje novce. Osim toga, s edukacijske strane je za djecu jako dobro da se mogu uključiti. Ovo je bio posao koji zahtijeva disciplinu i higijenu, tako da su kroz posao mnogo naučili i stekli mnoge pozitivne navike. Na primjer, rad u timu. To im je mnogo pomoglo u sportu. I danas su timski igrači. Sve u svemu, ako čovjek osjeća da bi mogao nešto napraviti i ima dobru ideju, treba isprobati tu avanturu.
“Ako čovjek osjeća da bi mogao nešto napraviti i ima dobru ideju, treba isprobati tu avanturu.”
Najstroži poslodavac je – tata!
Kad smo krenuli stariji sin je imao 7 godina, a mlađi 5. I jedan i drugi pomagali su kod pakiranja keksa. Još uvijek čuvam njihove prve ugovore o radu. Imali su plaću 2,5 ili 3 kn na sat. Bio sam jako oštar poslodavac: recimo, stariji sin je srušio jednu kutiju s keksima i to se sve raspalo. To mu je bilo odbijeno od plaće. I dan danas pamti tu kaznu. Možda je za tu dob bila preoštra mjera, ali bilo je u edukativne svrhe: mora naučiti odgovarati za svoje postupke. Kasnije su nam isto pomagali za vrijeme školskih praznika. Nikad nisu radili u proizvodnji, ali su puno pomogli u pakiranju. Stariji sin nam je i za vrijeme studija često pomogao u vidu razvoja web stranice, dogovaranja novih poslova. Na njegovu inicijativu napravili smo kućicu-kuhinju koju sada nosimo na sajmove sa sobom i ondje pečemo kekse. I dalje su obojica uključeni u obiteljski posao. Supruga vodi računovodstvo i marketing. Ona je prije Delicije bila učiteljica i napustila je taj posao. Tast je dok je bio živ pomagao izradom alata koji su nam pomagali u radu.
Evo kako se otvaraju neka nova vrata:
Prednost naše male firme je fleksibilnost. Možemo napraviti male serije proizvoda bez puno gubitaka. Velikim proizvođačima ne isplati se proizvoditi proizvode za male niše. Nama da. Tako smo ostali jedini proizvođači čajnog peciva bez šećera u Hrvatskoj.
S godinama iskustva uspješno smo se profilirali na tržištu. Najprije smo radili kekse s bijelim šećerom, a sad ga uopće ne koristimo. U proizvodnji koristimo samo GMO free sastojke. 2008. godine postali smo najprodavaniji brend keksa bez šećera. Kupci nas prepoznaju po neobičnim imenima proizvoda, ali i po neobičnim sastojcima. U Hrvatskoj smo jedini koji koriste recimo kapljice čokolade bez šećera, jedni od rijetkih koji koriste zobene pahuljice. Naš keks mora biti ukusan, ne smije se primijetiti da nema šećera, i mora imati health benefit. To je skupo, ali mi i ciljamo na segment potrošača kojima nije problem dati koju kunu više jer neće pojesti kilogram keksa odjednom, nego nekoliko keksića uz kavu ili čaj.
Međutim, postoje i nedostaci toga što smo mali. Recimo, veliki proizvođači nas mogu otjerati s tržišta s damping cijenama. Veliki trgovački lanci uvjetuju nas s ugovorima. Našli smo se u jako nepovoljnoj situaciji kad je nekoliko trgovačkih lanaca s kojima smo radili nestalo s tržišta. Takve situacije male firme osjete više nego velike. Također, uvjeti za financiranje su teži. Ali svejedno vrijedi.
Gdje možemo pronaći Vaše keksiće?
U Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji. Nažalost ili na sreću, na manje mjesta nego unazad par godina jer smo prestali raditi s nekim našim trgovinama i nekim stranim tržištima. Ali na policama smo Interspara, DM-a, Kauflanda, Brodokomerca, Istarskih Supermarketa…. Privremeno ne surađujemo s nekim velikim domaćim trgovačkim lancima jer nismo mogli ispuniti neke financijske zahtjeve ali vjerujemo da ćemo obnoviti suradnju.
Iskustvo nas je podučilo da trebamo diversificirati asortiman, pa smo se usmjerili i prema ugostiteljima, iznajmljivačima, malim hotelima, suvenirnicama, duty free shopovima. Veliki trgovci u našoj ukupnoj prodaji sudjeluju s tek 60%. Nekada je to bilo 95%.
ChocoBoom ! je naš najpopularniji proizvod za ugostiteljstvo, jedini keks s čokoladom koji se može naći u kafićima. Postoji razlog zašto drugi to ne proizvode: jer je tehnički vrlo zahtjevno. I nama je zahtjevno: nepravilan je oblik, čokolada strši na sve strane. Tu smo i sami malo krivi jer trpamo što više čokolade možemo u njega. Dakle, zahtjevno je tehnički. Zahtjevno je i ljeti jer je čokolada prava i moramo ju čuvati da se ne rastopi.
Kako izgleda Vaš radni dan?
Ako sam u firmi, dođem oko 8, pišem mailove, obavljam pozive i to radim sve do 3 i pol. Ako imam nešto za obaviti u miru, to puštam za navečer ili za vikend jer uz stalnu zvonjavu telefona nemoguće je obaviti nešto što zahtjeva koncentraciju tijekom radnog vremena. Ako sam na putu, onda mi je radni dan jako lijep: pijem kavu, ručam i hvalim kekse.
Inače, veliki sam ljubitelj sporta tako da pratim nogomet, tenis. Volim hodati, povremeno planinarim, a i vrtlarim. Volim putovati i ići na izlete. Teško nam je organizirati pravi izlet budući da smo i supruga i ja zaposleni u firmi, ali pokušavamo svakih nekoliko mjeseci otići negdje na par dana. Kad sam slobodan, uživam gledati dobre filmove, najdraži film mi je Kum.
Novosti i zanimljivosti u slatkoj tvornici
Svake godine trudimo se napraviti nešto novo. Prošle godine imali smo promjenu u ambalaži: vratili smo se na svoj izvorni prugasti dizajn. Netko kaže prugast, a u biti to je skeniran karton. Naime, 2003. nije bilo druge nego kupiti plošni skener, rebrasti karton i u profesionalnom programu obraditi rezultat. U 2014. smo dobili stručan savjet da osvježimo dizajn i napravili promjenu ambalaže koja nije dobro prihvaćena na tržištu. Nažalost, to nam je prouzročilo velike gubitke jer smo zbunili svoje kupce. Stoga smo se prošle godine vratili originalnom prugastom dizajnu. Uz to smo razvili potpuno novi proizvod: KokosiX, čajno pecivo bez šećera s kokosom i bambusovim vlaknima. KokosiX je na policama zamijenio proizvod čiji je životni vijek završio.
Ove godine otvorili smo suvenirnicu Delicia Truffle Shop u Buzetu koja nudi autohtone proizvode s područja Buzeta i Motovuna: rakije, maslinovo ulje, tartufe, vino, med i kekse. Nudimo degustaciju naših lokalnih autentičnih proizvoda koji se na licu mjesta mogu i kupiti.
Novost nam je i welcome paketić za hotele i apartmane. To je paketić od četiri keksića namijenjenih dobrodošlici gostima. Na ideju sam došao posjećujući hotele i apartmane gdje sam i sam ugodno dočekan sa slatkim poklončićem.
Jako smo ponosni što odnedavno naš cijeli asortiman bez šećera nosi oznaku „Odabrale mame“ i zahvaljujemo se mamama što su prepoznale kvalitetu naših proizvoda i preporučile ih. Projekt „Odabrale mame“ je zanimljiv jer je to neovisno istraživanje o zadovoljstvu kupaca proizvodima i nema nikakve veze s veličinom tvrtke, tržnim udjelom, službenim certifikatima ili porijeklom proizvoda. Kako smo mi jedini domaći proizvođač čajnih peciva bez šećera, konkurenti u kategoriji „Zdravi keksi“ su nam bili veliki strani proizvođači.
Najveća ovogodišnja novost bit će potpuno novi proizvod: GINGERIX+CHIA, čajno pecivo bez šećera s đumbirom i chia sjemenkama. Ambalaža je na pripremi tiska a novi proizvod će u ponudi biti krajem lipnja. Moramo stalno razvijati nove proizvode i osvježavati asortiman kako bi nam kupci i potrošači bili zadovoljni. No, ta obveza je i najljepša jer uživamo u stvaranju nečega novoga, nešto što je jedinstveno jer ne postoji.
