Kao što nas svake srijede inspirira svojim kolumnama u kojima iznosi stajališta o životnim temama, tako je i na ovogodišnjoj Inspire Me konferenciji održanoj u Rijeci, Ivana Grabar inspirirala brojne prisutne koji su se okupili na Ekonomskom fakultetu.
Priznala nam je da nikada nije imala tremu pred javni nastup, sve do nastupa na našoj konferenciji. Razlog tomu je što mladi s posebnom pozornošću, poput spužvi, upijaju sve što im se kaže te je morala pomno birati svaku riječ.
Što nam je još otkrila Ivana Grabar, inače vlasnica i urednica portala Pink Pen te autorica dviju knjiga, otkrijte u nastavku 🙂
Važnost networkinga u poslu
Godinama ste radili na televiziji, prvo kao zamjenik voditelja marketinga, a onda i kao direktor marketinga. Kroz taj posao stekli ste mnoga poznanstva. Po vašem mišljenju, u kojoj mjeri networking pomaže u poslu?
Što se tiče mog poslovnog dijela, puno. Ljudi koje sam upoznala tijekom svih ovih godina kroz svoj staž na lokalnim medijima su mi danas klijenti, a mediji u kojima sam nekad radila su klijenti kojima radim zakup medija za svoje stare ili nove klijente.
Tako da, da-jako su bitni, svaki kontakt, svaka osoba. Dobri kontakti su pogotovo jako važni za posao, ali čak i oni kontakti s kojima nisi imao neke super dobre odnose. Moja parola je da ne treba zatvarati vrata za sobom jer nikada ne znaš kada ti se može otvoriti nešto u vidu nekakve suradnje. Posao je posao.
“Pink Pen nije modni portal nego životni. Ništa nije uljepšano, sve je realno i koliko je god neki put teška tema, trudim se tekst završiti pozitivno”.
Kako je došlo do ideje za portal Pink Pen?
Meni se u životu dogodilo puno toga, netko bi rekao da je puno toga planirano. Planiram puno stvari, ne upuštam se u ništa neplanski, ali ne možeš sve ovo planirati. Meni se sve slagalo, jedno za drugim i to je bilo za očekivati. Kolumne, pa prva knjiga, pa druga knjiga te je bilo logično da će doći i do vlastitog portala. Zašto?
Zato što sam imala čitanost, iskustvo u prodaji, u PR-u, u ophođenju s medijima, u istupanju, pisanju tekstova. Znala sam da moj portal neće biti običan.
On nije modni portal nego životni. I možda je baš zato čitan jer se na njemu ne može naći niti sporta, niti politike, ništa nije uljepšano, sve je realno i koliko god je neki put teška tema, trudim se tekst završiti pozitivno. Upravo iz te mjere da radim za sebe to što radim, skužila sam da mogu puno više toga nego dok sam pisala za Stiluetu.
Foto: Josip Čekada
Najveću tremu sam ustvari imala reći Mariji, koja je bila tada moja urednica, jer sam znala koliko sam čitana i bilo mi je žao odcijepiti se. Malo me bilo i strah zbog toga kako ću dalje jer nije lako kad si sam, a bilo me strah i kakve će biti reakcije čitatelja.
Ono što je ona meni odgovorila bilo je da je to očekivala i da je mislila kako ću to napraviti i ranije. Od nje sam imala baš pun support i kad sam krenula s portalom i napisala PR u kojem sam najavila da pokrećem svoj portal, ona ga je među prvima objavila. Znači, nikakve konkurencije te i dan danas fantastično surađujemo.
Dakle, portal je bio za očekivati, radim ono što sam radila i prije, samo što sada radim za sebe: npr. šaljem ponude za svoj portal 🙂 Ali, bilo me strah jer, koliko god sam informatički potkovana, opet nije lako usvojiti neke nove stvari, ali bila sam dovoljno tvrdoglava da naučim i hendlam sve sama. Ful sam sretna zbog toga.
Jeste li oduvijek znali što želite raditi?
Nisam znala da ću pisati. Da mi je netko prije 18 godina kad sam počela raditi na televiziji rekao da ću biti spisateljica, da ću pričati pred ljudima, održavati radionice i predavanja, pisati i predstavljati knjige… Molim? Ja? Ne!!! Kako sam krenula s televizijom, mislila sam da će to biti rad na nacionalnoj televiziji ili radiju, ali kako se sve izdogađalo s kolumnama, s prvom pa i drugom knjigom, vlastiti portal je bio normalan tijek događanja.
A ono što sam cijeli život znala da ću raditi bilo je da ću sigurno raditi ono što volim. Radila sam na jednoj lokalnoj televiziji 11 godina. Prva godina honorarno, a kasnije sam se i zaposlila. Dok je bilo zabavnog programa, gonila me ta strast i adrenalin.
Kad su mi se kolege raspršili i otišli na nacionalne televizije, kad su zabavne emisije nestale, kad sam dobila dnevnik i vremensku prognozu te kada sam počela raditi političke kampanje i izbore, odradila sam, ali meni se to nije sviđalo.
I onda sam krenula dalje na novu televiziju. Ja sam bila idealan kandidat, vrbovali su me. U tom trenutku sam krenula kao nogometaš doslovce. Vrbovanje, super ugovori, super poslovi.
Napravila sam puno toga na toj televiziji, ali nisu bile redovne isplate plaća, a ja sam bila samohrana majka i nisam mogla tako funkcionirati. Koliko god bio gušt raditi, račune moraš platiti te sam otišla s te televizije u manje više prijateljskim odnosima.
Izazov zvan neisplata plaće
U jednoj ste kolumni spomenuli da niste primili plaću 4 mjeseca. Kakav je to osjećaj, što vam u tim trenucima prolazi kroz glavu?
U to doba je bilo neugodno pitati za plaću jer ljude je i inače neugodno pitati za svoje novce. Radiš, i znaš koliko si zaradio, imaš planove i izvršavaš ih, ali novaca nema i onda izgubiš elan. Shvatiš da više nemaš čime dolaziti na posao, uskoče ti roditelji, ali ti ih bude glupo više pitati, izvučeš minus s tekućeg. Ja sam rasprodala svo zlato u kući jer od nečeg moraš živjeti. Ali onda sam skužila, proradili su mi klikeri u glavi.
Ivana, nemaš vremena tražiti novi posao, imaš kontinuirani radni staž toliko godina, odi malo odmori na biro. Imala sam super prosjek za primanje naknade jer mi je cijela zarada bila prijavljena, ali nisam dugo ostala na birou jer nisam tip osobe koji može sjediti doma.
Foto: Josip Čekada
Odmorila sam to ljeto i onda sam počela raditi u osiguranju par mjeseci samo da predahnem i nešto zaradim. Super ekipa i kontakti, ali nisam tip koji će zvati ljude i gurkati im osiguranja. Svaka čast ljudima koji se time bave, ali meni se to nije sviđalo. Nisam niti tada dugo sjedila doma.
Jako brzo od odlaska iz osiguranja izašao je natječaj za nacionalnu grupaciju radija Soundset. Kupili su Radio Trsat u Rijeci i tražili su osobu za poziciju voditelja prodaje i marketinga. Na Soundset Trsatu radila sam više od 4 godine i posebne emocije me vežu uz taj radio.
O čemu ste maštali kao djevojčica? Kakvim ste zamišljali svoj život?
Htjela sam biti policajka ili stjuardesa. Maštaš da ćeš se vjenčati u lijepoj haljini, da ćeš biti stjuardesa, da ćeš letjeti i putovati svijetom, da ćeš imati troje djece i onda skužiš da te život zalijepi i ne budeš ni stjuardesa ni policajka. Drago mi je da radim to što radim jer se ustvari cijelo vrijeme zabavljam i lijepo mi je. Volim to što radim. U većini slučajeva sam radila to što volim. Otvorena sam i za nekakve druge suradnje i planove srodno ovom mom poslu.
“Ako se sama ne zauzmem za sebe, ako nešto ne kažem kada je potrebno, netko će drugi pobrati ideju ili zasluge!”
Prošlu godinu sam imala suradnju s jednim francuskim brendom za promociju anti-age krema po ljekarnama i imala sam dobar ugovor s njima. Obzirom na godine i posao kojim se bavim bila sam im idealan kandidat: stvarna žena sa stvarnim godinama. Da se vratim na tvoje pitanje. Da, maštala sam o svemu, ali život ti posloži drugačije.
Što biste rekli svojoj mlađoj “ja”?
Da zadrži tu svoju djevojčicu u sebi i da je nikada ne pusti. Ja sam je nekako zadržala cijeli život i to mene i goni cijelo vrijeme. Oduvijek sam bila vrlo otvorena, iako ono kakva sam zaista dugo godina sam potiskivala dok mi nije pukao film i dok se nisam zauzela za sebe i krenula biti ono što zaista jesam. Brutalno iskrena, sve u glavu.
FOTO: Ivor Mažar
Prije sam sve to nekako u rukavicama pa ti ne bi rekla direktno što mislim dok nisam skužila u karijeri da ako se sama ne zauzmem za sebe, da ako nešto ne kažem kad je potrebno netko će drugi pobrati ideju ili zasluge. Ako ne kažem: da to sam ja napravila ili da, pogriješila sam, neće se ništa promijeniti niti pomaknuti s jedne točke.
Autorica ste dvije knjige. Kada biste morali izabrati najvažniju poruku iz svojih knjiga, koja bi to poruka bila?
Raduj se malim stvarima jer… Život je lijep! – poručuje za kraj Ivana Grabar.
