Koliko ste puta u životu odustali od nečega vama važnoga samo zato jer ste se bojali i niste dovoljno ili uopće vjerovali u sebe i svoje sposobnosti? Ako je vaš odgovor – barem jednom ili čak mnogo puta, preporučamo da pročitate inspirativnu priču našeg sugovornika Jana Bolića koju je ispričao kolegici Ivi Šamanić Jureša i meni. Njegova priča će vas sigurno nadahnuti da se pokrenete, shvatite da zaista ništa nije nemoguće i odlučite napraviti prvi korak kako bi počeli živjeti život svojih snova.
Nema predaje
Jan Bolić je dvadesetotrogodišnji mladić iz Rijeke koji boluje od spinalne mišićne atrofije tip 2 koja mu onemogućava da samostalno hoda, jede i obavlja osnovne potrebe te mu je iz tih razloga potrebna 24-satna skrb. Nedavno mu je odbijen zahtjev za dobivanjem lijeka od strane HZZO-a koji bi smanjio progresiju njegove bolesti. Naime, Jan ima više od 18 godina i ne zadovoljava kriterije za dobivanje istog. Do današnjeg dana ta se situacija, nažalost, nije promijenila. Lijek bi trebao uzimati do kraja života. Jedna doza košta oko 670.000,00 kuna s time da se u prvoj godini liječenja treba primiti od 5 do 7 doza, a svake sljedeće godine 3 do 5 doza, ovisno o pojedincu.
„ Mislim da bi se taj novac mogao odvojiti za oboljele. Postoje mnogi ljudi koji bi htjeli donirati novce za lijek i napraviti akciju, ali to se ne može riješiti donacijama niti humanitarnim akcijama. To je nešto što se mora sustavno riješiti.“
Unatoč svemu, Jan je osoba koja pršti pozitivnom energijom, optimizmom i zaraznom duhovitošću. On jednostavno prkosi svojoj bolesti i ne dopušta joj da mu uskraćuje ono što najviše voli raditi, a to je pisanje za koju kaže da mu je, ipak, druga najvažnija stvar u životu jer je prva, naravno, mama i obitelj.
„Mama je zaslužna što živim bez bolesti, iako imam bolest.“
Želja za stvaranjem jača od svega
Jan je svoju treću knjigu Težina stvarnosti koji ima 284 stranice napisao jednim jedinim prstom. Kod pisanja mu pomaže pametni telefon na koji piše tekst, a onda uz pomoć aplikacije napisano prebacuje na laptop. Jan Bolić piše poeziju od svoje 15. godine, a nakon što je objavio svoju drugu knjigu napisao je kriminalističku priču nakon koje mu se javila ideja da napiše cijeli roman.
Glavni lik njegova prvog romana je detektiv John Monroe kojeg je Jan stvarao tijekom cijelog pisanja knjige. Kako ne želi zaboraviti lik Johna Monroa, njegov lik je uključen i u Janovu novu knjigu koja je već napola napisana. Bit će to nastavak romana Težina stvarnosti u kojoj John Monroe, ni manje ni više, nego stiže u Rijeku na poziv ministra unutarnjih poslova kako bi iskorijenio korupciju u gradu.
Promocija treće knjige je nakon zagrebačkog Interlibera, održana i u rodnoj Rijeci u, do zadnjeg mjesta ispunjenog, antikvarijata Ex libris.
Inspiracija u ljudima
Inspiraciju za pisanje knjiga nalazi u drugim ljudima. Ako mu slučajno ponestane inspiracije za pisanje, on odlazi prošetati ili na kavu te promatrajući ljude dolazi do potrebne mu inspiracije.
“Mene najviše inspiriraju drugi ljudi. U svakom čovjeku uvijek gledam ono najbolje, njegovu ljepšu stranu.”
Osim što voli pisati krimiće, Jan ih najviše voli i čitati, a san mu je da njegov roman i lik glavnog junaka Johna Monroa budu ekranizirani u obliku filma ili serije. S obzirom na Janov duh i upornost znamo da ništa nije nemoguće. On je osoba koja, kako sam kaže, ima ciljeve u glavi i ništa ga ne može maknuti s tog puta.
Potraga za izdavačem
Janovo iskustvo s traženjem izdavača za njegove knjige nije bilo nimalo lak niti jednostavan zadatak.
„Za prvu knjigu poslao sam svoj rukopis 10 izdavača i više-manje nitko nije ni odgovorio ili je odgovor bio negativan.“
Naposljetku mu se ipak javio jedan izdavač iz Rijeke koji mu je ponudio napraviti e-knjigu, a Grad Rijeka je financirala izdavanje stotinjak primjeraka. Prva zbirka poezije Trenuci pomogla mu je da uđe u svijet književnosti pa je tako od zarade od prve knjige financirao izdavanje svoje druge knjige Može biti lijepo. Treća knjiga Težina stvarnosti izdana je od strane izdavača Beletra iz Zagreba u 500 primjeraka, no kako prodaja knjige zaista brzo raste uskoro će se morati tiskati i dodatni primjerci.
S obzirom na mnoštvo intervju koje Jan obavlja ovih dana upitali smo ga postoji li neko pitanje na koje bi htio dati odgovor, a nitko ga nije pitao. Na što je Jan odgovorio da je to pitanje: Koliko zarađujem od pisanja? Naravno da je to bilo naše sljedeće pitanje, na koje je Jan u svom duhovitom stilu odgovorio: „Ništa. Ljudi misle da ja mlatim pare, ali Jan Bolić ne mlati pare.“
Janova poruka
Ovaj mladi pisac ima poruku iza one koji imaju ideju i žele napisati knjigu, ali to stalno odgađaju i boje se da neće uspjeti. Jan Bolić smatra da je najvažnije krenuti pisati jer čim si krenuo pisati to znači da tvoj rukopis nije za baciti te da bi se taj rukopis trebao dati nekome da to objavi.
I za kraj Janova poruka koja nas je ostavila bez teksta i potaknula na razmišljanje. Hvala ti Jan!
„Život je najljepši dar i iz njega treba izvući samo najljepše.“
