4 min čitanja

Rijeka. Žabica. Autobus koji vozi za Pulu napravio je predah na autobusnom kolodvoru. Kolegica Tea i ja izašli smo na pauzu vraćajući se sa poslovnog puta u Zagrebu. Dok smo mi čavrljali, iz autobusa se na zadnja vrata spuštao stariji gospodin. Povisok, krupan i ozbiljan čovjek, nekom koga osobno ne poznaje, na prvu je ostavljao dojam ozbiljnosti i nepristupačnosti. Jedino su plave jeans hlače i smeđa casual košulja odavali da se iza ozbiljne vanjštine krije, prije svega, jedan skroman i dobroćudan čovjek. Spreman da sa svima razmijeni barem pokoju pametnu.

Bio je to jedan od mojih prvih susreta s Koradom (op.a. Tea je imala premijeru). Kasnije će se pokazati i prva prilika za razgovor s njim.

Izlazeći sa zadnjeg sjedišta u autobusu prema vratima, izvana po mraku, nazirali su se obrisi njegove pojave. Dok se pognut, zbog visine, probijao do stražnjih vrata autobusa, u glavi mi se vrtilo pitanje: Kako to da znanstvenik njegovog kova putuje autobusom?

Misao mi je prekinula kolegica, lagano me dodirujući po ramenu, i uzbuđeno šaputajući: „Evo ga, stiže Korado.“…Kao zaljubljenici u znanost, pogotovo u riječi i djelo dotičnog znanstvenika, u tom trenutku osjećali smo dozu strahopoštovanja.

Ipak je to onaj Korado kojem sam se u studentskim danima divio slušajući Exploru, emisiju koja se još uvijek vrti na Radio Puli. Kroz istu se, između ostaloga, nastoji popularizirati znanost na način da se slušatelji javljaju pitanjima iz različitih područja znanosti, a Korado im uz pomoć voditelja, daje odgovore ili dijeli svoje mišljenje.

Kultna je to emisija. Bez koje dobar dio šire javnosti ne bi ni bio upoznat s radom tog genija.

Često sam se poslije odslušane Explore pitao kako netko može imati znanja iz toliko područja? Astronomija, geografija, povijest, fizika, politika, ekonomija…You name it. Korado je uvijek imao spreman odgovor. Zaključke je izvodio iz konvencionalne, mainstream znanosti, ali isto tako netipično za „prosječnog znanstvenika“, koračajući ponekad i po rubu znanosti, tumačeći tako razne pojave i događaje alternativnom znanošću. Možda mu to baš daje jedinstvenost zbog koje se sviđa i „malom čovjeku“.

Učitelj prije svega

No da se vratimo na priču. Tea i ja smo zaključili da nam je ovo možda jedinstvena prilika da malo „popričamo“ s Koradom. Na pitanje da li me se sjeća, odgovorio je da možda i bi, ali da sam tada vjerovatno imao više kose – potvrđujući predstavu o njemu, kao neposrednom i čovjekom sa smislom za humor.

Da je prije svega učitelj i pedagog, kako za sebe voli istaknuti, dokazao nam je razgovorom u autobusu, do našeg rastanka u Pazinu. Sat vremena tom relacijom znalo je trajati cijelu vječnost. Ali ovaj put u razgovoru s Koradom je brzo proletjelo. Kao što učitelj nesebično dijeli svoje znanje sa svojim učenicima tako je i on, ostao nam je dojam, nastojao dvjema mladim osobama dati pokoji koristan savjet te odgovore na njihova pitanja. Cijeli razgovor neću prepričavati jer nemamo toliko prostora. Njegovu genijalnost nema ni svrhe prepričavati, to je nešto što se treba doživjeti iz prve ruke. Izdvojiti ću samo pokoji važan detalj.

Znamo li cijeniti što imamo?!

Pričao nam je Korado da je imao brojne ponude da svoje projekte provodi i u bogatim zapadnim zemljama. Ali želi ostali u svom Višnjanu. Istri. Hrvatskoj. I odavde učiti nove generacije koje će u budućnosti mijenjati svijet znanosti. U razgovoru dolazimo i do teme financija, usputno iznoseći da ima plaću oko 3.000kn. Nešto što i javno spominje u nedavnom gostovanju u emisiji Nedjeljom u 2. Nemoguće je ostati ravnodušan na takvo nešto. Miješa se osjećaj ljutnje, tuge i revolta. A opet i ponosa da postoje i takvi ljudi u našem društvu. Dapače, kako ističe, ima dosta fantastičnih ljudi koji ga prate u tome.

Kao skromna i samozatajna osoba, znamo da ne govori o primanjima zbog sebe, već činjenice da se godinama muče da skupe dostatna sredstva za financiranje ljetnih edukacijskih programa za djecu u Višnjanu.

Bilo je pomalo neobično vidjeti ga u autobusu. Kao da je metafora kako se kao društvo odnosimo prema onima koji predstavljaju najbolje što imamo. Nešto vrijedno da se time ponosimo i daleko izvan naših granica. Ali opet, ne podsjeća li nas to na slavnog Teslu. Ljudi su to koji su u potpunosti posvećeni svom pozivu i nastojanju da svijet učine boljim mjestom za život.

Rastajemo se u Pazinu s Koradom koji nastavlja put do svog Višnjana. Naš do Pule prošao je u tišini. Kolegica i ja smo skupljali dojmove, puta koji će nam zauvijek ostati u sjećanju. Imao sam priliku upoznati neke od najpoznatijih poduzetnika, menadžera, znanstvenika, sportaša…Ali imati priliku razmijeniti mišljenje s takvim intelektualcem, i prije svega čovjekom, doista spada u kategoriju posebno. Poslije će se pokazati da to nije bio zadnji put pošto nam se pridružio i na Inspire Me u Zagrebu (govor pogledajte u videu ispod). Došao je kako bi mladima nesebično podijelio svoja iskustva i znanja, i kako je istaknuo „potaknuo ih da nastave gdje on stane“.

 

 

Čovjek posvećen novim generacijama

Nedavno gostovanje na televiziji jedno je od njegovih rijetkih u zadnje vrijeme. Korado većinu vremena posvećuje svojim projektima, kako je i nama rekao prilikom poziva na konferenciju u Zagrebu.

Čovjek je to u službi drugih. Posvećen odgajanju novih generacija. Znanstvenik. Astronom. Učitelj. Entuzijast. Čovjek ispred svog vremena. Hvala mu na tome!

 

p.s. Ako želite doprinijeti njegovoj priči, donirajte svoje vrijeme, znanje ili novac Zvjezdarnici u Višnjanu na linku: