11 min čitanja

Na nedavno održanoj Inspire Me konferenciji u Zagrebu imali smo čast čuti inspirativnu poslovnu priču hrvatske serijske poduzetnice Kristine Ercegović. Osim što je vrsna poduzetnica, Kristina Ercegović je i autorica nekoliko knjiga, dobitnica brojnih nacionalnih i međunarodnih priznanja, začetnica projekta Business Cafea i Zaokret poslovnog savjetovanja, a odnedavno i konferencije Ljubav, kilogrami i novac.

O tome zašto je napustila siguran posao i otišla u svijet poduzetništva, ima li poduzetništvo spol, kako doći do poduzetničke ideje, kako komentira prijedlog  zakona o povećanju osnovice za doprinose direktora i brojnim drugim temama razgovarali smo s Kristinom Ercegović koju još nazivaju i spajalicom te dobrim duhom poduzetništva.

Napuštanje sigurnog posla i odlazak u poduzetništvo

Napustili ste siguran i dobro plaćen posao koji je pružao menadžerski ugovor i bonuse. Kada se dogodio taj „klik“ nakon kojeg  ste odlučili ući u svijet poduzetništva?

Prekretnica je bila operacija kralježnice u dobi od 26 godina. Za vrijeme bolovanja gledala sam na televiziji emisiju Oprah show o čudnim zanimanjima. Jedna od gostiju bila je gospođa koja je rekla da je tajni kupac i da to znači da kupuje, jede u restoranima, putuje i za sve to je još plaćena. Tada sam bila mlada žena kojoj se to činilo kao posao iz snova i znala sam da to moram raditi. Jedva sam se digla iz kreveta od bolova nakon operacije, ali sam otišla na internet istražiti tu granu i shvatila da je to jedna brzorastuća industrija u svijetu.

Bio mi je plan da to čim prije počnem raditi u Hrvatskoj. Pronašla sam tri agencije u Hrvatskoj koje su to imale u ponudi te ih odmah kontaktirala. Sve su rekla da im to stoji u ponudi, ali da se u pravilu ne bave time jer to nitko ne traži. Isprva sam bila tužna jer to ne mogu raditi kod nas, ali sam onda sama sebi rekla da idem sama stvoriti potražnju kako bih se mogla baviti time.

“Krajem studenog sam otvorila firmu, krajem travnja sljedeće godine sam se usudila poslati svoju prvu rundu ponuda i doslovce istrčala iz kuće jer me bilo frka što će biti ako mi odgovore.”

Otvorila sam svoju prvu firmu Herakleu (koja je grčki naziv za Rogoznicu odakle su moji porijeklom) te sam time, zapravo, kreirala novu nišu u Hrvatskoj. Krajem studenog sam otvorila firmu, krajem travnja sljedeće godine  sam se usudila poslati svoju prvu rundu ponuda i doslovce istrčala iz kuće jer me bilo frka što će biti ako mi odgovore. U lipnju sam opet skupila hrabrosti i poslala ponude i tada mi je odgovorio prvi klijent te sam dogovorila svoj prvi posao. Nakon toga sam dala otkaz u firmi u kojoj sam radila jer je bilo nemoguće paralelno raditi jedno i drugo.

Prve novce koje sam dobila uložila sam u edukaciju i otišla u London na međunarodnu konferenciju gdje sam se povezala s kolegama od kojih sam učila. Kasnije sam s kolegicom iz Švedske napisala prvu knjigu o mystery shoppingu na svijetu na engleskom jeziku. Drugi novac koji sam zaradila uložila sam u informatizaciju što je bilo ključno jer sam u to vrijeme, prije 16 godina, imala softver koji mi je omogućavao da klijentima u roku 24 sata dajem informacije o razini usluge na njihovim prodajnim mjestima.

U sklopu toga sam razvila Mystery shopping dan kao prodajno – promotivni alat kojim smo ljude educirali o važnosti mjerenja usluge, pokrenula sam Heraklea Customer Service Akademiju, napisala još jednu knjigu o Customer Servicu s kolegom Sašom Petrom.

Sljedeće 4 godine sam radila taj posao, ali mi to više nije bila tolika strast pa sam pokušala prodati firmu. Trebalo mi je 4 godine od odluke da prodam firmu do same realizacije jer je teško raditi na businessu i istovremeno ga prodavati pošto rad s potencijalnim kupcima traži jako puno vremena i angažmana.

“Jako je važno da radimo ono što volimo i što je naša strast, a onda kada to prestane biti naša strast da sebi dozvolimo da odemo.”

Jeste li ikada požalili što ste napustili siguran posao i odvažili se postati poduzetnica?

Barem jednom dnevno. 😉 Normalno je da imaš uspone i padove. Ujutro krene sve super, a onda navečer, dok se izboriš s administracijom, dobavljačima, kupcima, balkanskom nekulturom poslovanja, pitaš se je li ti to sve trebalo. Jako je važno da radimo ono što volimo i što je naša strast, a onda kada to prestane biti naša strast da sebi dozvolimo da odemo. Mnogi ljudi postanu robovi svog posla.

Danas se bavim savjetovanjem i edukacijom  malih poduzetnika, pomažem im da izgrade i prodaju business. Posebno se bavim prodajom firmi jer sam ja prodala dvije od tri tvrtke i točno znam što se onda događa. Pitanje poput „tko sam ja bez svoje firme“ ili„što ću sada dalje“ su jako česta. U tim trenucima je emotivni dio jednako važan kao i financijski.

Ono što želim reći je da trebamo prihvatiti da se naša strast promijenila i da sada možda više ne želimo biti poduzetnici nego investitori, mentori ili savjetnici. Moramo si dozvoliti promjenu, a ne ići glavom kroz zid.

Jesam li požalila? Kroz šalu ću reći da ima tih dana, ali realno nikada. Za sebe mislim da sam u 3-5% ljudi koji su rođeni poduzetnici, samo mi je trebalo vremena  da to shvatim jer sam jedan dobar dio života provela kako su moji roditelji zacrtali. Nasreću, vrlo brzo sam se probudila. Kod svog sina vidim da je on rođen poduzetnik i ja to sve više stimuliram.

“Poludim kada mi netko kaže da poduzetništvo nema spol jer ga itekako ima.”

Žene u poduzetništvu

Mislite li da vam je poduzetnički put bio teži nego nekom muškarcu?

Poludim kada mi netko kaže da poduzetništvo nema spol jer ga itekako ima. Svakoj ženi je teže, ali u trenutku kada rodi stvore se najveće razlike. Većina žena koje su bile gošće na Business Cafeu kažu da jedna od najvećih poslovnih odluka odabir privatnog partnera i oca svog djeteta. Jako je bitno to dobro odabrati jer će jako utjecati ne samo na privatni život nego i na karijeru.

Koliko god mi to htjeli priznati ili ne, veći dio brige o djeci pada na majke bez obzira na dogovor s partnerima. Uz sve to, mi same od sebe imamo neka očekivanja, a i društvo također. Meni je majčinstvo jedna od najljepših uloga, ali je to samo jedna od uloga jer se ne vidim isključivo kao majka i bitan mi je svaki drugi aspekt života.

Žene se često nađu u situaciju kada moraju odabrati hoće li napraviti nešto poslovno ili privatno. Ja uvijek odabirem da uspavam svog sina i da s njim gledam crtiće, a ne da idem na neki event. Vjerujem da će to odabrati 99% žena i tu nastaju razlike.

Žene su u većini i imamo više visokoobrazovanih žena te se u tome krije ogroman gospodarski potencijal koji mi ubijamo svojim načinom razmišljanja i mjerama.

„ Ljudi se zatvore od jutra do sutra u firmu, a posao se sklapa s ljudima i u tome najviše griješe žene.“

Održavate radionicu pod nazivom „Bildanje biznisa“ u svrhu poboljšanja poslovanja. Koje su najčešće greške koje rade poduzetnici?

U šali kažem da je to radionica za uspješne, ali nesretne poduzetnike koji su tik do toga da pregore. Napravili su dobar posao, ali im nedostaje ono nešto te su postali robovi svog posla. Ja bih rekla da rade nekoliko grešaka.

Jedna od njih je rad u businessu, a ne na businessu. Ako je netko odlučio biti freelancer to je u redu, međutim kada odlučimo zaposliti radnika naša uloga se mijenja i moramo početi raditi na businessu, a ne od jutra do sutra u operativi.

Druga greška je da prekasno zapošljavaju radnike i ne znaju općenito zapošljavati. Treća greška jesu financije. Poduzetnici podcijene troškove i precijene prihode, ne znaju s cashflow-om pa na kraju mjeseca skupljaju za PDV „ne znajući“ da to nije njihov novac. Greške jesu financije i ljudi, ali bih rekla da sve počinje i završava s nama.

Na koji god poslovni seminar sam išla 1/2 do 3/4 vremena smo radili na sebi, a ostatak vremena na čistom businessu jer najvažnija je ta prisutnost, što mi sami sebi govorimo, kako se nosimo sa stresom.

Još jedna od velikih grešaka je networking. Ljudi se zatvore od jutra do sutra u firmu, a posao se sklapa s ljudima i u tome najviše griješe žene. One su od 8 do 16 u redu, rade, trude se misleći da će ih netko primijetiti, onda jure u vrtić po djecu pa se bave njima i navečer su preumorne  za bilo što drugo. Na taj način propuštaju gomilu prilika za posao.

Ne trebaš postati „eventuša“, ali networking je sustavni dio planiranja karijere te se mora birati gdje ćeš ići, koji ti je cilj pojavljivanja na eventu te koga želiš upoznati. I Richard Branson kaže: „Not working, try networking“ – znači kada nešto ne štima izađeš van među ljude i počneš se umrežavati.

Za pojedine poduzetnike obavljate i regrutacije zaposlenika. Što poslodavci zapravo žele od zaposlenika?

Nije nam bitno formalno obrazovanje, osim za neke zanimanja koja zakonski to traže. Ono što nam je svima bitno jest snalažljivost, proaktivnost, ljudskost, preuzimanje odgovornosti. Čovjek  mora shvatiti da radi za sebe i da je kupac taj koji nam daje svima plaću, a ne poslodavac.

Ja uvijek pitam samo 3 pitanja. Zašto mi? Zašto vi? Kako ste se snašli u nekim konfliktnim situacijama? Iz zadnjeg pitanja vidim ono što je ključno, a to su snalažljivost, proaktivnost, ljudskost te preuzimanje odgovornosti.

Najjači si kad si svoj

Nedavno ste izdali knjigu „Najjači si kad si svoj“ koja ima odlične kritike. Koja je poruka knjige?

To je moja peta knjiga koja je nastajala tri godine. Dva puta sam je krenula pisati i dva puta je brisala. Krenula sam je pisati i treći put i opet sam stala, ali je onda u moj život ušla urednica Sandra Mlakar koja mi je jako puno pomogla jer je „pogurala“ sve to iz mene do kraja.

Za glavnu poruku knjige citirat ću Tonya Robinsa: „Uspjeh bez osjećaja ispunjenosti iznutra je neuspjeh“. Knjiga je o osviještenom poduzetništvu, duhovnosti u businessu, autentičnosti te sposobnosti da svoj talent upakiramo u proizvod ili uslugu i ponudimo ga na tržištu. Da ono što radimo znamo zašto to radimo, za što se zalažemo i koje su naše vrijednosti te kako možemo doprinijeti. Doprinos, a ne dokazivanje, unutarnja ispunjenost, a ne vanjsko ispunjavanje ciljeva.

Mislim da je business jako moćna sila koja može promijeniti sve na planeti. Iako zvuči utopijski, mislim da to možemo promijeniti ako mijenjamo svijest poduzetnika.

„ Još uvijek imamo percepciju da je poduzetnik tajkun i lopov, a poduzetnica sponzoruša.“

Mogu li svi biti poduzetnici?

Ne, i to je super jer tko bi inače radio za poduzetnike. Sad se stvorila velika hajka oko toga da svi žele biti poduzetnici i to nije loše jer to treba promovirati i promijeniti imidž poduzetnika. Još uvijek imamo percepciju da je poduzetnik tajkun i lopov, a poduzetnica sponzoruša.

Mislim da se svi trebaju okušati u poduzetništvu ako to žele, ali statistike pokazuje da su samo 3-5% ljudi poduzetnici. To ne znači da se to ne može naučiti jer je poduzetništvo hrpa znanja i vještina koje se mogu naučiti. Ja vjerujem da je 1% talent, a 99% truda. Ako nemam tu crtu mogu se truditi koliko hoću, ali bit ću nesretna. Međutim, ako imam tu crtu, moram puno učiti jer mi nije dovoljna ta crta.

„Nije dobro što se u medijima promiče kultura „hustle“ koja zagovara „rad sto sati na dan“ kao da je to jedini put do uspjeha.“

Na koja odricanja moramo biti spremni ako želimo ući u svijet poduzetništva?

Puno je truda potrebno, no i sama sam dva puta “izgorjela“ i pitala se je li cijena uspjeha bila prevelika. Ono što trebamo je znati stati i ne biti robovi svoga posla i ne dopustiti da nam to uništi privatni život i zdravlje.

Nije dobro što se u medijima promiče kultura „hustle“ koja zagovara „rad sto sati na dan“ kao da je to jedini put do uspjeha. To nije jedini put do uspjeha jer postoje i drugi putevi koji uključuju više vjere u ljude, povjerenja, delegiranje, predavanja, prepuštanja, razmišljanje o svrsi, rad na businessu, a ne u businessu.

Može se pametnije do uspjeha. Možda će nam trebati malo duže, ali vrijedi jer ćemo pritom ostati zdravi i imat ćemo oko sebe zdrave odnose.

Izvor: Službena Facebook stranica Business Cafe

Poduzetnička ideja

Kako doći do poduzetničke ideje?

Ljudi griješe kada misle da poduzetnička ideja mora biti revolucionarna. Svrha businessa je riješiti problem i dodati vrijednost tome. Potrebno je gledati probleme oko sebe i vidjeti kako ih možemo riješiti. Dovoljno je samo malo poboljšati postojeći proizvod ili uslugu. Kako? Ili da je brži, jednostavniji ili bolji proizvod ili usluga.Teško ćemo mi biti jeftiniji od Kineza, ali možemo konkurirati uslugom.

Žalosno je koliko firmi ima lošu uslugu, a tu je mogućnost ogromna. Na Harvardu su radili istraživanje među 100 tvrtki  kojim je dokazano da je samo 5% povećanja kvalitete usluge dovodi do 25% porasta profita u prosjeku.

„Ljudi nužno ne žele postati poduzetnici nego to postaju iz nužde.“

Smatrate li da čovjek može samo kroz poduzetništvo ostvariti svoj puni potencijal?

Naravno da ne. Čovjek može ostvariti svoj puni potencijal i unutar kompanije koje radi. 73% ljudi su pasivni tragači za poslom, a samo 10% ljudi radi posao koji voli. Unutar kompanije imamo jako puno ljudi koji su nesretni i koje možda treba samo zamijeniti na drugo radno mjesto. Ljudi žele doprinositi tvrtki, ali su često postavljeni na  krivo mjesto.

Kada radim intervju sa zaposlenicima najviše se žale na odnose i jer osjećaju da njihov potencijal nije u potpunosti iskorišten. To je super vijest za poduzetnike jer da se malo bolje pozabave s firmom mogli bi puno više „izvući“ iz svojih ljudi na obostranu korist.

Ljudi nužno ne žele postati poduzetnici nego to postaju iz nužde. Imali su šefa koji nije poticao njihove ideje i zato su odlučili otići, a da im je netko pružio šansu mogli bi razviti tu ideju unutar tvrtke i svi bi bili na dobitku.

Moja nova inicijativa s kolegicom Mirelom Španjol Marković jest edukacija o intrapreneurshipu tj. o  poduzetničkom načinu razmišljanja unutar firme i države kako kompanije ne bi gubile talente nego da se te zaposlenike potakne da budu poduzetnici unutar firme.

„Svim ostalim političarima nedostaje doticaja sa stvarnošću i oni misle da je proračun mistično biće koje se puni samo od sebe ne shvaćajući da ga pune poduzetnici .“

Vaš komentar na podizanje osnovice za obračun doprinosa za direktore?

Ja bih da mi prisilimo članove Vlade da pokrenu svoj posao, ali ne s ogromnim plaćama službenika već da ih stavimo u simulaciju normalnih uvjeta. Trebamo svim političarima dati šansu da rade kako i mi radimo.

Saborska zastupnica Ivana Lesandrić Ninčević je bila naša zadnja gošća na Business Cafeu i ona je jedna od rijetkih zastupnika u Saboru koja dolazi iz realnog sektora. Svim ostalim političarima nedostaje doticaja sa stvarnošću i oni misle da je proračun mistično biće koje se puni samo od sebe ne shvaćajući da ga pune poduzetnici.

Kakvu politiku bi trebala voditi država u cilju poboljšavanja poduzetničke klime?

Manje države, manje poreza. Realno tko bi se zezao i muljao  da je 10% porez na dobit ili da je flat tax. Potrebna je jednostavna porezna politika jer ljudima je puno lakše ako je jednostavno. Kada država počne podizati poreze, ljudi počinju smišljati načine kako platiti što manje ili da izbjegnu plaćanje. Ako ti „uzmu“ malo daješ to bez problema.

„Ne treba se opterećivati i čekati neku revolucionarnu ideju jer bilo koja ideja koja ti padne na pamet, nije ti slučajno pala na pamet.“

Koja je vaša poruka mladima koji žele ući u svijet poduzetništva?

Po statistikama,najuspješniji poduzetnici su oni koji ulaze u taj svijet između 39. i 45. godine jer iza sebe već imaju karijeru, kontakte i već su oformili obitelj. Međutim, svi guramo mlade jer je tada najlakše riskirati i što prije pogriješiš to bolje. Kada si mlad nemaš obitelj, hipoteku, kredite, obveze i manji je rizik propasti te se iz toga razloga najviše potiče mlade.

Ne treba se opterećivati i čekati neku revolucionarnu ideju jer bilo koja ideja koja ti padne na pamet, nije ti slučajno pala na pamet. Ako želiš nešto probati, samo probaj, nema čekanja jer to je tvoj život, tvoj business i tvoja pravila.